UPOTREBA „STARIH“ INFORMACIJA
Detaljnu povjest prvobitnih istraživanja flore i vegetacije u BiH dao je akademik Fukarek (1954, 1974). Njegovi tektstualni prikazi daju: naučna imena, kretanja istraživača i teme kojima su se bavili. Međutim postoji još neformanlih, zaborvaljenih i neupotrebljenih izvora koji u biti predstavljaju sekundarne izvore - zapise koji mogu da pomognu da shvatimo stanje, strukturu i sastav vrsta pojedinih područja, oblika vegetacije ili odnos društva prema istoj. Ove izvore ne treba apriori odbaciti, naprotiv, ovi sekundarni zapisi, ne naučni izvori daju sliku , pogled na floru i vegetaciju u BiH. Ovi izvori nam mogu pomoći da shvatimo karakter odnosa stanovništva prema prirodi, njenoj očuvanosti sastavu, općoj slici.
Poznati turski putopisac Evilija Čelebija dao je sjajne opise: regija, gradova, naroda, vojski, hrane, geomorfologije, hidrografije, vjerskih običaja i objekata, događaja... u svom poznatom djelu Putopis koji pokriva period XVII vijeka. Nekako kroz razne analize je „ispušteno“ da je u svojim opisima dao i opise prirode, stanja i upotrebe. Kao intresantan možemo izdvojiti opis livada Kupreškog polja koji je dao Čelebija tokom svoga putovanja za Livno 1612. godine: „Ovo polje liči kao što su Bingo, Sudžan, kod Vana i Kešiš Dag kod Burse (polja u Turskoj, o.aut.). Na njemu ima nekoliko hiljada vrsta kao što su: krupna djetelina (terfil), sitna djetelina (yonca), troskot (ayrik), djetelina (bersem) i cvijeća kao: zumbul, ljubica, janja (zerin), jaglac ili jagorčina (tutiya) i divlja ruža. Ima dalje neka vrsta takvih višanja i jagoda da njihov ukus, slast i miris opija čovjeka. Na ovom polju raste koločep, tj. Mandragora officinarum, koji liči na čovjeka, isijot (cedvar-i-rumi), nard ili smiljka, zumbul (sumbuli-i-rumi), narics (negris-i-rumi), sasa (šekakil), šumarica ili božur (šekaik), kaćun (saleb), srčanik (ravend-i-rumi) i još mnogo ovome sličnog ljekovitog bilja.“ Slično je dao i za opise upotrebe šuma u kanjonu Miljacke u Sarajevu (1620.): „ Sve drvosječe ovoga šehera sijeku ogromno drveće u onim šumama povrh rijeke Miljacke koje su kao planina Bisutun (ime planine u Persiji, o.aut.) i spremaju ga za gorivo. Svaki na drvima koja je posjekao usiječe na neki način, zasjeku i, označivši tako oznaćivši tako svoja drva baca ih u Miljacku. Sva građa i drvo za gorivo splavlja se vodom. Kada se drva zaustave na pomenutoj brani (bend-baši) dolaze vlasnici drva i, pazeći na svoje oznake, vežu svoja drveta užetima i prenose ih svojim kućama“.
Osim Evlije Čelebije posebno intersantne opise možemo dati prikaze francuskog putopisca školovanog šumara Bricogne-a, koji putuje kroz zemlje Otomanskog carstva neposredno pred njegov raspad. Ovaj šumar i putopisac posebno opisuje šume Bosne, pri čemu će biti dat kratak opis stanja i upotrebe u šumama u Bosni u djelu: Les Forets De L'Empire Ottoman – Vilayet de Bosnie. Tako Bricogne piše:„Zaista, potrošnja drveta u Bosni je možda pretjeranija nego drugdje. Zbog surove klime ekstremno je mnoštvo kuća, koliba, štala, šupa (koje su od drveta – op. aut.), a drvo je sve svježe i rasuto je do beskonačnosti u šumama a čije je korištenje od suštinskog značaja za sigurnost i čuvanje od opasnosti zajedničkog posjeda. Ona okružuju dvorišta, vrtove, polja, livade pa čak i neke skupine drveća, ograde, palisade (drvene ograde – op. aut.) su od cijepanih komada hrasta. U svim ovim slučajevima motivisano je obnavljanje znatnih zaliha koje se skupljaju i obnavljaju sa velikom ekstravagancijom. Drvo ne košta ništa i vrijedno je uzimanja“. Isti autor piše: „Osim toga, Bosna je zemlja bogata željeznom rudom, a neki u svojim regijama sadrže brojne peći. Rade slične onima u Pirinejima kao katalonske kovačnice. To je smrt šuma hrasta i bukve gdje stabla hrane primitivnu industriju. Sječa je u svakom godišnjem dobu, čime se dobija nekvalitetan ugalj, a frekvencija upotrebe ove vatre ima tendenciju da uništi ovo drveće iskorištavajući drvo s velikom upornošću od najbližih stabala.“
Dolaskom Austro-ugarske poveća se interes za šumu, šumarstvo i lov u Bosni i Hercegovini, pa se broj i zapisa o šumama u BiH povećava. Tako npr. u časopisu Österreichische Forst-zeitung, Wien, 26. Juli 1889. Nr. 343 piše: „Na primjer, vjerovatno nijedna druga zemlja na svijetu, Sjeverna Amerika i Indija, nisu objavljene u raznim specijalnim časopisima i političkim novinama kao potpuno oprečne vijesti o šumi i divljači kao što su objavljene o Bosni. Što se potonjeg tiče, jedan se upušta u reprodukciju nevjerojatnih, mračnih dvoboja, s odstreljenim slikama vukova, medvjeda i risova, drugi pravi beskrajnu šalu o nedostatku divljači u zemlji: jedan opisuje Bosnu kao jedan Eldorado za lovca, drugi upozorava svakog lovca da ne stupa na mrtvo tlo. Kao i obično u takvim slučajevima, obje su strane u određenoj mjeri u pravu, jer Bosnu općenito karakteriziraju najeklatantnije kontradikcije koje se mogu zamisliti u svakom pogledu takva blistava svjetla, tako duboke crne sjene kakve bismo mogli uzalud tražiti u drugim dijelovima našeg svijeta u takvom intenzitetu. U najvećoj sam mjeri uživao i u svjetlosti i u sjeni, a želim da obje u sljedećim redovima budu čisto objektivne, datirane pokušavajući priznati neovlaštena stajališta onako kako sam ih upoznao, bez obzira na prethodne vijesti koje su objavili drugi izvori čini da to uglavnom izmiče bilo kakvoj kritici“.
Istorijsko i arheološko
datiranje možda je najočitiji oblik istorijskog datiranja onaj koji je povezan
sa dokumentarnim studijama o prošlosti prirode, ekologije ili klime. Na
primjer, srednjovjekovni rukopisi koji bilježe opseg i stanje kraljevskih šuma
Engleske gotovo uvijek imaju kalendarske datume vezane uz njih, kao i islandske
kronike koje govore o prisutnosti leda koji pluta, a time i temperature
površine mora - oko tog ostrva. Poreska
evidencija korišćena je da ukaže na pogoršanje klime kasnog sedamnaestog i
početka osamnaestog veka u južnoj Norveškoj. Ovakvo datiranje je posebno važno
u regionima poput Evrope i istočne Azije gde postoje dugi istorijski
zapisi. Pisani zapisi su, međutim,
ograničeni na pismene kulture, i sve do 1500. godine nove ere postojali su samo
u Evropi, Aziji i sjevernoj Africi.
Shodno tome, pisana istorija pokriva veoma različite vremenske periode u
različitim periodima ljudske istorije, u BiH uglavnom od srednjeg vijeka prema modernom dobu.
Iako postoje različite tehnike naučnih istraživanja osobina i stanje prirode u prošlosti: npr.: karbonska radiometrija, dendrohronologija, polenanaliza... naprijed navedeni kratki prikazi ilustriraju heterogenost informacija koje nam mogu koristiti, a koje su najčešće zaboravljene i nspuštene iz naučnih analiza o stanju prirode, klime, šuma i šumarstva u prošlosti BiH. Navedeno upućuje i na potrebu sveobuhvatne analize starih ne naučnih izvora koji mogu pomoći u shvatanju sadašnje slike sadašnjeg stanja vegetacije i prirode u BiH. Neke informacije o npr. klimi (što postaje važno u kontekstu klimatskih promjena) se mogu naći u povjesnim zapisima koji komentarišu: o gladi, zapisima o bitkama i ratovima, zapisima o bolestima..., što sve skupa može pomoći u dobijanju jedinstvene slike o izgledu klima (ili bar kilmatskih ekstrema) nekog perioda u BiH. Ne moramo se uvjek i isključivo vezati za izvorne naučne informacije kada komentarišemo stanje prirode u prošlosti.
U stvari, ni primarni naučni
izvori, ni sekundarni zapisi vjerovatno neće sami po sebi pružiti potpuna
rješenja za postavljena pitanja u vezi stanja prirode u prošlosti. Za navedeno je potreban dugoročniji pogled u prošlost. Ljudski životni vijek toliko je kraći od
milenijuma istorije prirode da smo mi kao ljudi svjesni samo kratkoročnih
varijacija u okolišu npr.: vlažno ljeto, kasno proljeće, „rekordne“ poplave...
Ono čega smo mnogo manje svjesni su sporije, suptilnije promjene kao što su
promjene u florističkom sastavu šuma, ili rast/opadanje srednje temperature. Ipak, samo dugoročan povjesni pogled sa sigurnošču
nam može reći da su npr. šume mediterana transformisane iz svojih prvobitnih oblika
u makije ili garige prije nego što je pisana historija uopće počela. Da bi
mogli ocjeniti kuda se kreće cjelokupna priroda moramo znati ono što je bilo sa
njom u prošlosti, drugačije rečeno da bi znali kakva će nam biti budućnost
moramo se zagledati u prošlost.
