INTELEKTUALNA OLUJA

ŠIFRA ZA OLUJU

Sjećanje na Alexander von Humboldt-a, jednog od najvećih putujućih svjetskih naučnika u povodu 150 godina od njegove smrti

Ove godine u svijetu i kod nas se na različite načine u elektornskim i tisaknim medijima izložbama i kulturnium događanjima obilježava 200 godina od Charles Darwin-a. Gotovo da neprimjetno i i bez obilježavanja ove godine protiče 150 godina od smrti Darwinovog suvremenika, također velikana svjetske nauke Alexander von Humboldt-a, naučnika koji je transformisao mnoge prirodnjačke nauke tokom XIX vijeka, i time ostavio pečat za sve naredne generacija istraživača prirode. Ostavio je toliko veliki trag u nauci da se jedan pravac-shvatanje nauke humboldtijanska nauka. Ovog naučnog velikana sam se sjetio boraveći na naučnom skupu u Sofiji u Bugarskoj, gdje sam spavao u hotelu koji se nalazi u u ulici koja nosi ime po Alexander von Humboldt-u. Bilo mi je drago što se na ovaj način odaje priznanje ovom velikom svjetskom istraživaču, prirodnjaku, fizičkom geografu, biogeografu, geologu, vulkanologu, klimatologu..., i u isto vrijeme žao što se koda nas u Bosni i Hercegovini malo zna ili bar malo spominje njegov život i rad. S toga ću se u nastavku osvrnurti na njegov zaista impozantni naučni opus i polja djelovanja i rada.

Na krilima romantizma

Freidrich Heinrich Alexander, Freiherr von Humboldt je rođen u Berlinu 14.09.1769. godine. Otac mu je bio major pruske vojske i umro je kada je Alexander imao 9. godina. Još kao mali je pokazivapo sklonost ka istraživanju perirode, herbarizirao je biljke, sakupljao školjke i inskte, te imao nadimak „mali apotekar“. Na „krilima“ i u duhu romantizma, koji je „preplavio“ Evropu učio je mnoge nauke.  Nakon kratkog sudiranja ekonomije u Freiburgu, Alexanedr se prebacio u Goettingen. Također je sudirao jezike u Hamburgu, geologilu u Freiburgu, anatomiju i astronomiju u Jeni. Rijetka kombinacija ličnog talenta, izvanredna pronicljivost i upornost, te stečena znanja tokom studija, doprinjela su da se Alexander opredjeli za bavljenje naukom.

Nakon završetka studija kratko radi kao inspektor rudrstva u Frankofoniji. Prije njegovog poznatog i velikog putovanja u Južnu Ameriku, Alexnader je putovao po Evropi, gdje je kraće ili duže boravio u Engleskoj, Švicarskoj i ltaliji i vršio geološka i botanička istraživanja. Nakon smrti svoje majke koja mu je ostavila „solidan“ imetak, u 27. godini života počinje njegov pravi naučni i istraživački rad i velika putovanja koja sam finasira.

Portret Alexander von Humboldt-a 

(izvor: https://www.google.com/search?q=alexander+von+humboldt&rlz=1C1JZAP_enBA885BA885&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ahUKEwiDkYLNgdzrAhUEjosKHUbnDlMQ_AUoAXoECBcQAw&biw=1920&bih=937#imgrc=239ZVmbOcXuUnM )

Prva karte izotermi

Alexander von Humboldt skupa sa Francuskim hirurgom i botaničarem Aime Bopland-om kreće na put da se pridruži Napoleonu u Egiptu, međutim ako to nekada biva u životu, sudbina ih odvodi u Madrid. U Madridu dobijaju velika ovlaštenja i specijalnu dozvolu Kralja Charlesa VII da istraže Južnu Ameriku. Tako su 1800. godine iskartirali tok nenastanjene rijeke Orinoko u dužini 2.776 km. Utvrdili postojanje veze – komunikacije između vodenih sistema rijeka Orinoko i Amazon. Također su utvrdili tačnu bifurkaciju ovih rijeka. Penjao se na Ande na planinu Chimburazo u današnjem Ekvadoru, pri čemu je postavio ondašnji svjetski rekord u penjanju na  5.878 m. Iz Lime i Perua je posmatrao putanju Merkura, istraživao osobine guana, mjerio temperature oceana (Humboldt-ova struja), istraživao floru i faunu šuma, boravio je na Kubi i kratko u SADu. U Evropu se vratio 1804. godine sa 30 kovčega različitih botaničkih uzoraka.

Kao „važniji“ rezultati ovih istraživanja i putovanja mogu se navesti prva opažanja opadanja tremperature sa porastom nadmorske visine, prve karte izotermi, itraživanja nastanka tropskih oluja. Shvatio je da geografija biljaka bazirana na ideji studiranja distribucije biljnih organizama, izazvana variranjem fizičkih uvjeta sredine, i tako postavio temelje biogeografije, odnosno današnjih nauka o vegetaciji. Otkrio je magnetsku deklinaciju, odnosno opadanje magnetnog polja od pola prema ekvatoru. Jedan je od prvih istraživača „Novog svijeta“. Shvatio je da vulkani formiraju linearne grupe i i da vjerovatno korespondiraju sa subterenskim naprslinama. Shvatio je da su čvrste stijene prvo bile tečne formacije. Što se tiče botaničkih istraživanja napisao je knjigu u sedam tomova: „Nova genera et species plantarum“.  Zajedno sa Bopland-om i i C.S. Kunthom napisao je 6 od 30 tomova knjige: „Voyage de Humboldt et Bopland“. U knjizi : „Ideen zu einer Physionomik Gewächse“ promovirao je koncept biogeografije.

Portret univerzuma

Imao je vremenski kraća ali po pređenim razdaljinama veoma duga putovanja (15.472 km) i istraživanja u azijskoj Rusiji. Istraživao je permafrost ko i klimu i shvatio kontinentalnost klime, odnosno uticaj oceana na ublažavanje klimatskih ekstrema. Na osnovu njegovog predloga razvijena je prma mreža meteoroloških stanica u Rusiji. Vršio je procjenu visine centralnoazijskog platoa, otkrio zlato i dijamante na Uralu.

Životno djelo ljudi obično na započinju u 76. godini. Međutim, knjige u pet tomova „Kosmos“, koje predstavljaju krunu njegovog rada, Alexander von Huboldt počinje upravo u tim godinama. Fokus rada ovog djela bio je jasan opis jedistva sredina u shvatranju kompleksnosti prirode, a ideja rada na predtsvalja samo „grafičke“ opise, nego i zamljišljen koncept fizičkog svijeta koji može pomoći u definisanju detalja pute generalizacije. On je zapravoo nastojao „portretisati univerzum“, međutim ovim je uspješno portretiisao i svoju nesvakidašnju inteligenciju. Ove knjige su još u ono doba imale nevjerovatnu popularnost u Engleskoj i SADu, tako da su se u isto vrijeme (I tom) pojavile u tri različita prijevoda na engleskom jeziku.  

Način razmišljanja, pisanje i rad Alexaner von Humboldt-a je uvjetovao pojavu naučnog pokreta - pravca koji se naziva humboldtijanski. Ovo shvatanje nauke je teško pojednostaviti, grubo govoreći, ona vodi shvatanju povezivanja dijelova prirode kroz tačna i precizna mjerenja. Homboldtijanska nauka zasniva se na principu generalne izjednačenosti sila.  Generalna izjednačenost predstavlja ideju u kojoj su beskonačne sile prirode konstantno u sukobu, ali su uvijek u ravnoteži jedna sa drugom.

Još za vrijeme svoga života stekao je veliku slavu i popularnost. O njegovom radu i nauci su također mnogi njegovi slavni suvremenici dali svoj komentar, evo nekih:

-       Charles Darwin: „ On je najveći putujući naučnik svih vremena“, „ Uvijek sam mu se divio, sada ga obožavam“.

-       Johann Wolfgang Goethe: „Humboldt nas obasipa pravim blagom“.

-       Simon Bolivar: „ Alexanedr von Humboldt je učinio više za Ameriku više nego svi konkvistadori, on je odistinski otkrio Ameriku“.

-       Thomas Jefferson: „ Zaključio sam da je on najznačajniji naučnik kojega sam upoznao“.

Stipendija za istraživače

U njegovu čast, mnoge su biljke i životinje dobile latinsko ime po njemu: humboldtov pingvin (Sphenicus humboldtii), humboldtov ljiljan (Lilium humboldtiii), južnoamerički andski hrast (Quercus humboldtii), južnoamerička vrba (Salix humboldtii)... također su u njegovu čast mnogi geografski predjeli – lokaliteti dobili naziv po njemu npr.: Humboldtova rijeka u SADu, Humboldtov vrh u SADu i Venecueli, Nacionalni park Alexander von Humoldt na Kubi..., čak i predio na Mjesecu nosi njegovo ime Humoldtovo lunarno more. Mnoge obrazovne institucije, univerziteti i koledži prije svega u Južnoj Americi ali i SADu nose njegovo ime. Veoma je poznata i cijenjena stipendija koju dodjeljuje njemačka vlada istraživačima iz cijelog svijeta.

Tako je Alexander vfon Humboldt ostao da živi na različim mjestima i na različite načine. Najvažnije je da njegova nauka i otkrića žive i predtsavljaju trasu, liniju vodilju za suvreman shvatanja različiti pocesa i zakonitosti u prirodi. Malo je ljudi tokom povjesti   ostavilo ovakav trag u svjetskoj nauci općenito. Ono što možemo i trebamo učiniti je da se s vremna na vrijeme sjetimo ovakvih pojedinaca, koji su zadužili čovječanstvo među koje spada i Alexander von Humboldt.

(Objavljeno u časopisu Fondeko svijet br. 28. 2009 godine, autor Prof.dr. Sead Vojniković)