Phenology of a single tree - Fenologija jednog stabla

 

FENOLOGIJA JEDNOG STABLA

Fenologija (grč. φαίνω – phainō = predstaviti, da bi se vidjelo + λόγος – logos = nauka, znanost, znanje, učenje) je nauka o periodičnosti životnih ciklusa biljaka i životinja pod uticajem sezonskih i međugodišnjih varijacija klimata, kao i ekoloških faktora.

Da bi sto realnije docarao izmjenu fenoloskih osobina vrste tokom godine sam napravio kratki film (2 min. 22 sec.) o fenologiji vrste Mecija ljeska - Divoljeska (Corylus colurna) u jednom parku u Sarajevu. Fotografski snimci su pravljeni svakoga dana 21.12.2021. - 21.12.2022.  (uz manje izostanke kada nisam bio u Sarajevu), sa iste pozicije i uglavnom u jutarnjim casovima, obicnim mobitelom bez stativa. 

Ovaj video uradak ima za cilj prije svega da studentima pomogne oko shvatanja ovog pojma, ali mozda ce neko u ovom istom snimku vidjeti neke druge aspekte: izmjenu meteo uvjeta, usporediti vlastitu ontogenezu, ili mozda posmatrati samo (nadam se) kao interesantnu  video animaciju, nekoga ce podsjetiti na tok prolazece 2022 godine. 

Video uradak mozete pogledati na linku ispod.

PHENOLOGY OF A SINGLE TREE

 Phenology (Greek: φαίνω – phainō = to present, to see + λόγος – logos = science, science, knowledge, learning) is the science of the periodicity of the life cycles of plants and animals under the influence of seasonal and interannual climate variations, as well as environmental factors.

In order to more realistically convey the change in the phenological characteristics of the species during the year, I made a short film (2 min. 22 sec.) about the phenology of the species Mecija ljeska - Divoljeska (Corylus colurna) in a park in Sarajevo. Photographs were taken every day 21.12.2021. - 21.12.2022. (with minor absences when I was not in Sarajevo), from the same position and mostly in the morning hours, with an ordinary mobile phone without a tripod.

The purpose of this video work is primarily to help students understand this term, but maybe someone will see some other aspects in this same video: the change in weather conditions, to compare their own ontogenesis, or maybe just (I hope) to see it as an interesting video animation, it will remind someone of the course of the passing year of 2022.

You can watch the video at the link below.

Link:

https://clipchamp.com/watch/6bz6GyBT2Wq

MI, PRIRODA, KULTURA, HAOS I KOSMOS

 

MI, PRIRODA, KULTURA, HAOS I KOSMOS

Narativ, predstavlja priču koja može biti prikaz niza stvarnih povezanih događaja, iskustava ili izmišljenih priča. Korijen riječi nalazimo u latinskom glagolu narrare (što znači pričati). Naracije se mogu predstaviti nizom napisanih ili izgovorenih riječi. Naracija često predstavlja način pisanja – predstavljanja željene fikcije u kojem pripovjedač - narator komunicira direktno s čitaocem ili slušaocem. Dakle kakav je narativ o nama – ljudskoj populaciji, našem odnosu prema prirodi - šumama? Možemo li pogledati sebe u kontekstu odnosa prema prirodi?

Ako pogledamo izreke koje postoje na našem području npr.: “Bog te u šumu okrenuo”; “Šuma ti mati, brda se lati”; “Sjedi drvo na drvo”; “Glup kao bukva”; “Sirov kao cjepanica”; “Bježi međede u šumu”; On je šumar/drvosječa (primitivac)… Postoji još niz aktualnh upotreba riječi šuma - šumar – šumska u negativnom kontekstu. Ovaj vokabular odaje naš pristup stav prema prirodi, jer priroda - šuma predstavlja primitivu, neobrazovnoast, sirovost, udaljenost od kulture - civilizacije… Često je shvatanje da se u prirodi se odvijaju primitvni - esencijalni procesi koje je čovjek (ljudsko društvo) nadišao svojim radom, duhom i intelektom.

Pitanje je: “Da li su ljudi ili šuma primitivni”? Šta je kulturno, šta je haos a šta kosmos. Da li čovjek ili šuma prave kulturu, kosmos ili haos???

Po definiciji Bratoljuba Kljaića (1958)   kultura predstavlja - lat. cultus – obrađivati zemlju, gajiti, njegovati nešto, što je primarno označavalo obrađivanje, njegovanje, gajenje u poljoprivredi ili nekoj drugoj privrednoj grani. U širokom smislu označava sve što je stvorilo ljudsko društvo i što postoji po tjelesnom i umnom radu ljudi, za razliku od prirodnih pojava. U još širem smislu prema Milanu Vujakliji (1972) kultura predstavlja razvijanje obrazovanje, usavršavanje, oplemenjivanje bogaćenje ljudskog duha.

Haos je u grčkoj mitologiji prvo božanstvo iz kojeg je nastao svemir, a ime mu znači "provalija koja zjapi" ili "bezdan", rupa bez dna u kojoj nema reda ni smisla. Nasuprot Haosu stoji - Kosmos koji u izvornom smislu znači troje: sa svrhom raščlanjen poredak, bilo bića bilo zajednice, ustrojstvo pojedinačne osobe koje ga uzdiže iznad drugih i vojničku poslušnost, odn. spremnost da se uklopi u zadani poredak. U kosmos antičkoga svijeta uklopljena su ne samo stvorena bića, nego i bogovi. U srednjem vijeku ideju kosmosa zamjenjuje poredak stvorenja (ordo), u koji sada ne spada Bog kao stvoritelj.

Gdje se čovjek nalazi u svom odnosu prema prirodi – da li se nalazi između haosa i kosmosa, šta mi želimo i šta postižemo našim djelovanjem prema proirodi, da li stvaramo kulturu ili nekulturu?

Šuma - priroda ima svoja zakone - prirodne zakone po kojima se događaju sve promjene, po kojima se definišu osobine – karaktersitike šume, događaju interakcije između jediniki, populacija i zajednica koje grade – čine šumu. Ti zakoni su gotovo kibernetski, usaglašeni da stvaraju dinamički ekvilibrijum između abiotske i biotske komponente (svih elemenata koji čine ekosistema). Promjena u bilo kojoj karici lanca ekosistema znači promjenu u cijelom sistemu ali koji u konsekvenci teži stabilizaciji svih procesa (ali ne i njihovog zaustavljanja), što predstavlja stalnu težnju ostvarenju klimaksa, u čemu se zapravo i  ogleda kibernetski sinhronizirani proces. Iako, općenito nauka svakog dana napreduje, mi našim sveukpnim znanjem čak i sa holističkim pristupom i shvatanjem razuma ne možemo pohvatati sve veze i zakonitosti koje ima i daje priroda. Naše (humano) znanje je parcijalizovano i veoma često ne može da prati i razumje sve ekosistemske veze.   

Po navedenoj široko shvaćenoj definiciji kultura sve ono što je čovjek stvorio svojim umnim, duhovnim i fizičkim radom.  Postavlja se pitanje da li je to tako?  To što je čovjek stvorio (sa dobrim željama ili ne) ima uticaj na prirodu, prekida ili u potpunsti ukida prirodne zakonitosti u prirodnom prostoru.  Navedeno znači prekidanje prirodnih kibernetskih procesa.

Stvaranje poljoprivrednih i šumskih kultura, parkova, gospodarskih šuma, urbaniziranih prostora i svih drugih (prema našem shvatanju) uređenih humanih prostora vode kosmosu (uređenom poretku) i kulturi. Da li je to tako??? Da li prekidanjem prirodnih kibernetskih procesa padamo u zamku??? Mislimo da stvaramo kosmos i kulturu, a zapravo stvaramo haos!!! Da li naše znanje ma koliko bilo može da upotpuni, zamjeni prirodne zakonomjernosti??? Da li nas i pored svih naših nastojanja kulturnog stvaranja umjesto uređenog ovozemaljskog kosmosa čeka haos??? Da li npr. prelijepi parkovi Pariza: Parc des Buttes-Chaumont ili Bois de Boulogne koji prema sadašnjem shvatanju predstavljaju ljudsku kulturu, uništavanjem kibernetske ravnoteže koja postoji prirodnoj šumi zapravo predstavljaju načelno haos - jer je neophodna stalna intervencija čovjeka da bi se ovo lijepo stanje parka održalo (jer nema kibernetske samoorganizacije sistema)? Čak šta više, kako vrijeme prolazi intervencije čovjeka u ovim parkovima ili nekoj drugoj gospodarenoj prirodi moraju biti sve intenzivnije.

Vratimo se prvom komentaru, da li onda šuma ili čovjek svoim djelovanjem predstavlja haos, da li su čovjek ili šuma primitivni?? Da li je naša percepcija o kulturi iskrivljena, pogrešna? Navedeno postavlja ispravnost koncepta: čovjek nasuprot prirode - odnosno - kultura prema divljini? Navedeno uključuje konstataciju da kako je naša kultura napredovala sve je manje bilo prirode i prirodnih procesa, odnosno sve je više haosa u prirodi.

Prema dosadašnjem slijedu događanja  koja se dešava u prirodi od: uništavanja staništa i vrsta, klimatskih promjena, pojave invazivnih vrsta, polucije… koje su posljedica “kulture” i “kosmosa” ljudske civilizacije upitna je budućnost prirode, a time u konsekvenci i naše budućnosti. Esencijalno je pitanje, koja je količina prekida kibernetskih procesa koju može da pretrpi priroda, a da ne budu bezpovratni? O ovom odgovoru ovisi ljudska civilizacija.

Naš narativ o nama humanim bićima je da se vidimo kao napredni, civilizovani, kulturni. Međutim našim parcijalnim pogledima i znanjima, često nesvejsno prekidamo vrlo sofisticirane prirodne uređene sinhronizovane procese čime uništavamo prirodu, odnosno doprinosimo stvaranju haosa i posljedično nekulture. Možemo zaključiti u kontekstu negativnosti, primitivizma i neznanja u odnosu ljudi prema prirodi ispravna inverzna sintagma: “Bog te među ljude okrenuo”.

 

 

ČETVRTA DIMENZIJA I ŠUMA

 

ČETVRTA DIMENZIJA I ŠUMA

Malo je poznato da je poznati slikar Pablo Picasso na osnovu rada francuskog filozofa, fizičara i matematičara Henri Poincaré i njegove knjige „Znanost i hipoteza“ u kojoj se pored ostalog obrađuje problem četvrte dimenzije razmišljao o prenošenju četvrte dimenzije na dvodimenzionalno slikarsko platno. Njegove su ideje transformirale općenito umjetnost i posebno umjetnost Picassa na slikarstvo prije i nakon  toga. Picassovim razmišljanjem i prenošenjem na plantno na ovu temu je nastao „kubizam“ kao svjetski poznati slikarski pravac. Picasso je naslikao djelo „Gospođice iz Avinjona - Les Demoiselles d'Avignon" (1907.) koja se smatra prvom kubističkom, avangardnom, i općenito modernom slikom 20. stoljeća kojom je pokrenuo revoluciju u slikarstvu, Picasso nije bio svjestan Einsteina i njegove popularne ideje o vezi vremena prostora i  putovanja - kretanja. Također ni ostali likovni umjetnici koji su prigrlili kubizam kao pravac slikarstva (Fernand Léger, Jacques Lipchitz, Louis Marcoussis, Jean Metzinger, Alexandra Nechita...) nisu bili svjesni postojanja Einsteinovu teorije koji je istraživao pored ostalog i problem četvrte dimenzije.

Ovaj uvod je napisan sa razmišljanjem ako se o četvrtoj dimenziji može diskutirati u umjetnosti zašto ne može u šumarstvu ili biološkoj znanosti.  Što je zapravo četvrta dimenzija?  Da bi o ovome argumentovano i znanstveno razgovarali zapravo bi smo trebali biti kvantni fizičari, međutim pokušajmo stvari pojednostaviti i sagledati ovaj problem iz razine posmatrača prirode.

Prvo definišimo šta su dimenzije. Dimenzija je karakteristika prostora, ona identificira prostor i objekte u njemu. Ona je minimalan broj realnih parametara potrebnih, da se jednoznačno opiše položaj tačke u nekom danom prostoru. Dimenzije koje sastavljaju prostor su: dužina (x), širina (y) i visina (z). U Einsteinovoj teoriji relativnosti, prostor dobiva još jednu dimenziju – vrijeme (t). Tako se u teoriji relativnosti govori o četvornom prostoru - četvorcu (x,y,z,t) – četiri dimenzije. Također se ovaj pojam odnosi i na kontinuitet vremena i prostora, zakrivljenosti vremena i prostora. Ideja vremena kao četvrte dimenzije obično se pripisuje „posebnoj teoriji relativnosti " koju je 1905. predložio njemački fizičar Albert Einstein (1879-1955). Ovdje dalje nastaje problem u razmjevanju problema koji nije samo matematičko – kvantno fizički nego i ljudski – humani, jer ljudski mozak je „dizajniran - determiniran“ samo da tumači ono što vidi, a sve ono što naše oči vide je trodimenzionalni prostor. Kroz upotrebu npr.: slika, fotografija, različitih karata ljudska populacija se naučila na predstave 3D prostora u 2D. Ljudskom mozgu je izuzetno teško razmišljati i tumačiti dodatnu dimenziju, jer nikada nismo naišli na četvorodimenzionalni prostor, što zbunjuje naš razum.

I kakve sad ovo sve ima veze sa šumom??? Pa šuma nije samo ekološko - biološki fenomen, šuma je i prostorni fenomen (kroz prostor se vežemo za x,y,z dimenzije). Ne možemo zamisliti šumu u bez prostora, šuma nije eksteritorijalni entitet. Šumu u našim mislima uvjek vežemo za određeni lokalitet - prostor. Na taj način šuma dobija 3D - odnosno x, y i z koordinate, a posebno njeni gradivni elementi koji je zapravo čine šumom – stabla. Fali nam četvrta dimenzija - vrijeme?? Pa zapravo ne. Šuma je i vremenski determinisana. Šuma se razvija kroz vrijeme. Promjene u prirodi su konstanta kako za pojedine organizme tako i za cijele ekosisteme. Dok  pojedini organizam prolazi kroz različite stadijume tokom svoga razvoja od života do smrti (ontogeneza), u ekosistemima se izmjenjuju pojedine karakteristike i komponente koje se mijenjaju kroz vrijeme.

Ovim ulazimo u problematiku vegetacijske dinamike i sukcesije vegetacije. Termin vegetacijska dinamika (grč. dynamis – sila, snaga, jakost → tok razvitka, mijenjanje neke pojave pod uticajem sila) i termin sukcesija vegetacije su u biti veoma slični. Osim naziva vegetacijska dinamika koristi se i naziv sindinamika (grč. syn – sa + dynamis – sila, snaga, jakost - tok razvitka, mijenjanje neke pojave pod uticajem sila → dinamika zajednice).

Sukcesija – izmjena vegetacije uključuje promjene vrsta kroz vrijeme sa promjenama gustine pojedine populacije i strukture biljne zajednice koje se pojavljuje u nekom staništu. Tansley (1920.) definiše sukcesiju kao postepene promjene koje se pojavljuju u vegetaciji nekog područja zemljine površine, gdje jedna populacija nasljeđuje drugu.  Pojednostavljeno, vegetacijska dinamika ili sukcesija  predstavlja promjenu sastava vrsta biljaka i/ili trodimenzionane arhitekture biljnog pokrova određenog mjesta kroz vrijeme (Pikett et Candenasso, 2006). Ovim dolazimo do pune veze sa četvrtom dimenzijom gdje se prostor (x, y, z) (trodimenzionalna arhitektura zajednice) mijenja kroz vrijeme (t).  

Vegetecijske promjene u prostoru vremenu se događaju kroz kraće ili duže vremenske intervale. Izmjena vegetacije se može pratiti od davnih vremena (od ledenog doba) – sekularne sukcesije, prema sadašnjosti (recentne sukcesije).

Da bi se dogodila vegetacijska dinamika – sukcesija ili izmjena vegetacije u prostoru i vremenu potrebni su određeni preduslovi koji se ogledaju u pretpostavkama za odvijanje vegetacijskih promjena. Ovi preduslovi se odvijaju pod tzv. Zakonom vegtacijskih promjena (poznat i kao - Hijerahijski sukcesioni uslovi i mehanizmi sukcesije)  (Pickett et al. 1987/a; Pickett et al. 1987/b; Pickett et Candensso 2006) Sljedeći su uslovi za ovaj Zakon:

1.Raspoloživost - dostupnost staništa za naseljavanje (invaziju) biljaka

2.Diferencijalna dostupnost vrsta - biljke su različito dostupne za to stanište (varijacije u disperziji i preživljavanju biljaka)

3.Diferencijalne osobine vrsta - varijacije u osobinama biljaka (biljke različito odgovaraju na dostupno stanište)

Postoje četiri osnovne sile u svemiru: gravitacija, elektromagnetizam, jaka nuklearna sila i slaba nuklearna sila. Pod djelovanjem ovih sila se događaju sve aktivnosti i promjene u svemiru.  Kao što u svemiru djeluju sile i koje izazivaju promjene, za promjene i događanje vegetacijske dinamike osim navedenih uslova neophodne su i sile (dynamis), jer samo uz djelovanje sile imamo promjenu u fizičkom (kosmičkom) ali i biološkom svijetu. Sile različitog porijekla i nastaka djeluju na neki ekosistem. Te sile se u biti dijele na: unutarnje  (autogene) ili vanjske (alogene) (Kimmins, 2004).

Autogene (grč. autos – samo, vlastito + genos – rod, pleme) sukcesije – koje potiču od ekološke interakcije biljaka (simbioze i/ili antagonizama npr: kompeticija vrsta, alelopatska interakcija, mutualizma, facilitacije...) i bitnih osobina staništa. Kao drugi sinonim za autogene sukcesije koristi se termin (Stefanović, 1986; Vukelić et Rauš 1998;  Tomić, 2004): endodinamičke sukceijse ( grč. endon – unutra, kod kuće + dynamis – sila, snaga, jakost → tok razvitka, mijenjanje neke pojave pod uticajem sila iznutra).

Alogene (grč. allos - drugi + genos – rod, pleme) sukcesije – koje potiču od činioca  izvan ekosistema, usljed različitih najčešće fizičkih poremećaja koji djeluju na biljnu zajednicu i vode promjeni te zajednice npr.: djelovanje lednika, vulkanske lave, klizišta, zoo-antropogeni uticaji, požari... Za ovaj naziv se koristi termin ektodinamičke sukcesije (Stefanović, 1986; Vukelić et Rauš 1998; Tomić, 2004): (grč. ektos – izvan + dynamis – sila, snaga, jakost → tok razvitka, mijenjanje neke pojave pod uticajem sila iz vana).

Ako pogledamo preduslove  Pickett-ovog Zakona o vegtacijskim promjenama možemo uočiti da on ne postavlja dejlovanje sila za događanje vegetacijskih promjena, a što bi zapravo trebalo također biti kao preduslov. Raspoloživost staništa, pridolazak vrsta na stanište kao i međusobno djelvanje vrsta kao i vrsta i staništa (diferencijalne osobine vrsta) ovise o silama koje djeluju na vegetaciju i unutar vegetacije. 

Postoji čitav niz definicija sukcesija vegetacije – vegetacijske dinamike npr.:

1.     Sekvence promjene sastava vrsta ili/i strukture vegetacije kroz vrijeme.

2.     Promjene sastava vrsta u tridimenzionalnoj arhitekturi biljnog pokorva na određenom mjestu kroz vrijeme

3.     Vremenski slijed različitih biljnih zajednica na jednom prostoru koje predstavljaju   niz spontanih, međusobno povezanih i međusobno uvjetovanih evoluirajućih procesa samoorganizacije ekosistema.

Međiutim ako sve sublimiramo i pojednostavimo objedinimo navedeno možemo dati novu obuhvatniju definiciju vegetacijske dinamike, koja pored prostorno - vremenskog aspekta izmjene vrsta i strukture naglašava i djelovanje sila, jer kako smo konstatovali bez djelovanja sila nema promjena:

Vegetacijska dinamika – sukcesije vegetacije predstavljaju promjene 4D sistema vegetacije (vremensko - prostornog sistema biljnih zajednica) pod djelovanjem sila.

Tako smo polazeći od Picassa i  kubizma, preko Einstein-a došli smo do shvatanja da je šuma četvorodimenzionalni vegetacijski prostorno vremeski sistem. U ovom shvatanju posmatrajmo ovaj prostorno vremenski sistem (lat. systēma) kao skup entiteta, stvarnih ili apstraktnih, koji čine jednu cjelinu, gdje svaka komponenta međudjeluje, ili je u odnosu sa bar jednom od drugih komponenti. Šume na ovaj način možemo posmatrati kao „mikro“kosmose – svjetove koji imaju svoje dimezije, oblike pojavnosti i sile koje djeluju unutar njih.  

 

 

UPOTREBA "STARIH" INFORMACIJA

 

UPOTREBA „STARIH“ INFORMACIJA

Detaljnu povjest prvobitnih istraživanja flore i vegetacije u BiH dao je akademik Fukarek (1954, 1974). Njegovi tektstualni prikazi daju: naučna imena, kretanja istraživača i teme kojima su se bavili. Međutim postoji još neformanlih, zaborvaljenih i neupotrebljenih izvora koji u biti predstavljaju sekundarne izvore - zapise koji mogu da pomognu da shvatimo stanje, strukturu i sastav vrsta pojedinih područja, oblika vegetacije ili odnos društva prema istoj.  Ove izvore ne treba apriori odbaciti, naprotiv, ovi  sekundarni zapisi, ne naučni izvori daju sliku , pogled na floru i vegetaciju u BiH. Ovi izvori nam mogu pomoći da shvatimo karakter odnosa stanovništva prema prirodi, njenoj očuvanosti sastavu,  općoj slici.

Poznati turski putopisac Evilija Čelebija dao je sjajne opise: regija, gradova, naroda, vojski, hrane, geomorfologije, hidrografije, vjerskih običaja i objekata, događaja... u svom poznatom djelu Putopis koji pokriva period XVII vijeka.  Nekako kroz razne analize je „ispušteno“ da je u svojim opisima dao i opise prirode, stanja i upotrebe. Kao intresantan možemo izdvojiti opis livada Kupreškog polja koji je dao Čelebija tokom svoga putovanja za Livno 1612. godine: „Ovo polje liči kao što su Bingo, Sudžan, kod Vana i Kešiš Dag kod Burse (polja u Turskoj, o.aut.). Na njemu ima nekoliko hiljada vrsta kao što su: krupna djetelina (terfil), sitna djetelina (yonca), troskot (ayrik), djetelina (bersem) i cvijeća kao: zumbul, ljubica, janja (zerin), jaglac ili jagorčina (tutiya) i divlja ruža. Ima dalje neka vrsta takvih višanja i jagoda da njihov ukus, slast i miris opija čovjeka. Na ovom polju raste koločep, tj. Mandragora officinarum, koji liči na čovjeka, isijot (cedvar-i-rumi), nard ili smiljka, zumbul (sumbuli-i-rumi), narics (negris-i-rumi), sasa (šekakil), šumarica ili božur (šekaik), kaćun (saleb), srčanik (ravend-i-rumi) i još mnogo ovome sličnog ljekovitog bilja.“ Slično je dao i za opise upotrebe šuma u kanjonu Miljacke u Sarajevu (1620.): „ Sve drvosječe ovoga šehera sijeku ogromno drveće u onim šumama povrh rijeke Miljacke koje su kao planina Bisutun (ime planine u Persiji, o.aut.) i spremaju ga za gorivo. Svaki na drvima koja je posjekao usiječe na neki način, zasjeku i, označivši tako oznaćivši tako svoja drva baca ih u Miljacku. Sva građa i drvo za gorivo splavlja se vodom. Kada se drva zaustave na pomenutoj brani (bend-baši) dolaze vlasnici drva i, pazeći na svoje oznake, vežu svoja drveta užetima i prenose ih svojim kućama“.  

Osim Evlije Čelebije posebno intersantne opise možemo dati  prikaze francuskog putopisca školovanog šumara Bricogne-a, koji putuje kroz zemlje Otomanskog carstva neposredno pred njegov raspad. Ovaj šumar i putopisac posebno opisuje šume Bosne, pri čemu će biti dat kratak opis stanja i upotrebe u šumama u Bosni u djelu: Les Forets De L'Empire Ottoman – Vilayet de Bosnie. Tako Bricogne piše:„Zaista, potrošnja drveta u Bosni je možda pretjeranija nego drugdje. Zbog  surove klime ekstremno je mnoštvo kuća, koliba, štala, šupa (koje su od drveta – op. aut.), a drvo je sve svježe i rasuto je do beskonačnosti u šumama a čije je korištenje od suštinskog značaja za sigurnost i čuvanje od opasnosti zajedničkog posjeda. Ona okružuju dvorišta, vrtove, polja, livade pa čak i neke skupine drveća, ograde, palisade (drvene ograde – op. aut.) su od cijepanih komada hrasta. U svim ovim slučajevima  motivisano je obnavljanje znatnih zaliha koje se skupljaju i obnavljaju sa velikom ekstravagancijom. Drvo ne košta ništa i vrijedno je uzimanja“. Isti autor piše: „Osim toga, Bosna je zemlja bogata željeznom rudom, a neki u svojim regijama sadrže brojne peći. Rade slične onima u Pirinejima kao katalonske kovačnice. To je smrt šuma hrasta i bukve gdje stabla hrane primitivnu industriju. Sječa je u svakom godišnjem dobu, čime se  dobija nekvalitetan ugalj, a frekvencija upotrebe ove vatre ima tendenciju da uništi ovo drveće iskorištavajući drvo s velikom upornošću od najbližih stabala.“  

Dolaskom Austro-ugarske poveća se interes za šumu, šumarstvo i lov u Bosni i Hercegovini, pa se broj i zapisa o šumama u BiH povećava. Tako npr. u časopisu Österreichische Forst-zeitung, Wien, 26. Juli 1889. Nr. 343 piše:  „Na primjer, vjerovatno nijedna druga zemlja na svijetu, Sjeverna Amerika i Indija, nisu objavljene u raznim specijalnim časopisima i političkim novinama kao potpuno oprečne vijesti o šumi i divljači kao što su objavljene o Bosni. Što se potonjeg tiče, jedan se upušta u reprodukciju nevjerojatnih, mračnih dvoboja, s odstreljenim slikama vukova, medvjeda i risova, drugi pravi beskrajnu šalu o nedostatku divljači u zemlji: jedan opisuje Bosnu kao jedan Eldorado za lovca, drugi upozorava svakog lovca da ne stupa na mrtvo tlo. Kao i obično u takvim slučajevima, obje su strane u određenoj mjeri u pravu, jer Bosnu općenito karakteriziraju najeklatantnije kontradikcije koje se mogu zamisliti u svakom pogledu takva blistava svjetla, tako duboke crne sjene kakve bismo mogli uzalud tražiti u drugim dijelovima našeg svijeta u takvom intenzitetu. U najvećoj sam mjeri uživao i u svjetlosti i u sjeni, a želim da obje u sljedećim redovima budu čisto objektivne, datirane pokušavajući priznati neovlaštena stajališta onako kako sam ih upoznao, bez obzira na prethodne vijesti koje su objavili drugi izvori čini da to uglavnom izmiče bilo kakvoj kritici“.

Istorijsko i arheološko datiranje možda je najočitiji oblik istorijskog datiranja onaj koji je povezan sa dokumentarnim studijama o prošlosti prirode, ekologije ili klime. Na primjer, srednjovjekovni rukopisi koji bilježe opseg i stanje kraljevskih šuma Engleske gotovo uvijek imaju kalendarske datume vezane uz njih, kao i islandske kronike koje govore o prisutnosti leda koji pluta, a time i temperature površine mora - oko tog ostrva.  Poreska evidencija korišćena je da ukaže na pogoršanje klime kasnog sedamnaestog i početka osamnaestog veka u južnoj Norveškoj. Ovakvo datiranje je posebno važno u regionima poput Evrope i istočne Azije gde postoje dugi istorijski zapisi.  Pisani zapisi su, međutim, ograničeni na pismene kulture, i sve do 1500. godine nove ere postojali su samo u Evropi, Aziji i sjevernoj Africi.  Shodno tome, pisana istorija pokriva veoma različite vremenske periode u različitim periodima ljudske istorije, u BiH uglavnom od srednjeg vijeka prema modernom dobu.

Iako postoje različite tehnike naučnih istraživanja osobina i stanje prirode u prošlosti:  npr.: karbonska radiometrija, dendrohronologija, polenanaliza... naprijed navedeni kratki prikazi ilustriraju heterogenost informacija koje nam mogu koristiti, a koje su najčešće zaboravljene i nspuštene iz naučnih analiza o stanju prirode, klime,  šuma i šumarstva u prošlosti BiH. Navedeno upućuje i na potrebu sveobuhvatne analize starih ne naučnih izvora koji mogu pomoći u shvatanju sadašnje slike sadašnjeg stanja vegetacije i prirode u BiH. Neke informacije o npr. klimi (što postaje važno u kontekstu klimatskih promjena) se mogu naći u povjesnim zapisima koji komentarišu: o gladi, zapisima o bitkama i ratovima, zapisima o bolestima..., što sve skupa može pomoći u dobijanju jedinstvene slike o izgledu klima (ili bar kilmatskih ekstrema) nekog perioda u BiH. Ne moramo se uvjek i isključivo vezati za izvorne naučne informacije kada komentarišemo stanje prirode u prošlosti.

U stvari, ni primarni naučni izvori, ni sekundarni zapisi vjerovatno neće sami po sebi pružiti potpuna rješenja za postavljena pitanja u vezi stanja prirode u prošlosti.  Za navedeno je potreban dugoročniji pogled u prošlost.  Ljudski životni vijek toliko je kraći od milenijuma istorije prirode da smo mi kao ljudi svjesni samo kratkoročnih varijacija u okolišu npr.: vlažno ljeto, kasno proljeće, „rekordne“ poplave... Ono čega smo mnogo manje svjesni su sporije, suptilnije promjene kao što su promjene u florističkom sastavu šuma, ili rast/opadanje srednje temperature.  Ipak, samo dugoročan povjesni pogled sa sigurnošču nam može reći da su npr. šume mediterana transformisane iz svojih prvobitnih oblika u makije ili garige prije nego što je pisana historija uopće počela. Da bi mogli ocjeniti kuda se kreće cjelokupna priroda moramo znati ono što je bilo sa njom u prošlosti, drugačije rečeno da bi znali kakva će nam biti budućnost moramo se zagledati u prošlost.