NAŠE ŠUME I NAŠE PRAŠUME: OD TRADICIJE KA BUDUĆNOSTI - POVODOM OTKRIĆA “STUDEŠNICE“

 

ZEMLJAMA KOJE SU SAČUVALE TAKVA MESTA DRUGE NACIJE ĆE ZAVIDETI I U NJIH ĆE SE SLIVATI REKA TURISTA. DIVLJE ŽIVOTINJE KOJE ŽIVE PRIRODNIM ŽIVOTOM RAZLIKUJU SE OD SLAVNIH GRAĐEVINA. DVORCI SE MOGU PONOVO IZGRADITI AKO BUDU UNIŠTENI U RATU, ALI KAD DIVLJE ŽIVOTINJE SERENGETIJA BUDU ISTREBLJENE, NEMA TE MOĆI NA ZEMLJI KOJA BI IH MOGLA VRATITI.“ (Serengeti neće umrijeti, Bernhard Grzimek, 1959)

NAŠE ŠUME I NAŠE PRAŠUME: OD TRADICIJE

KA BUDUĆNOSTI - POVODOM OTKRIĆA “STUDEŠNICE“

 

Časopis Naše šume prošao je kroz dugu i bogatu historiju, prateći razvoj šumarstva i društva u Bosni i Hercegovini. Još od svoga osnivanja 1947. godine, kada je izlazio pod nazivom Narodni šumar, časopis je predstavljao značajno glasilo stručne i naučne zajednice. Tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća preimenovan je u Šumarstvo i prerada drveta, a od 2002. godine nosi današnji naziv Naše šume. Kroz više od sedam decenija postojanja, časopis je mijenjao izgled, koncepciju i ulogu, ali mu je cilj uvijek ostao isti – biti pouzdan izvor znanja i iskustava iz oblasti šumarstva i očuvanja prirode. Uprkos brojnim promjenama i izazovima, ovo je prvi put da pred čitaocima stoji poseban broj posvećen jednom šumskom fenomenu – prašumi.

Društvene prilike, razvoj naučnih spoznaja i promjene u šumarskoj praksi oblikovali su i sadržaje našeg časopisa. U impresumu prvog broja Narodnog šumara jasno je naglašeno da je to bio „list za stručno usavršavanje pomoćnog šumarskog osoblja i propagandu šumarstva“. Kasnije, kao Šumarstvo i prerada drveta, časopis je dobio ulogu stručnog glasila namijenjenog i šumarskoj proizvodnji i drvnoj industriji. Danas, pod imenom Naše šume, njeguje se šira misija – unaprjeđenje šumarstva, hortikulture i očuvanja okoliša. Zato i nije neobično da se u duhu vremena i novih naučnih interesa pojavi i tematski broj posvećen istraživanju i zaštiti prašuma, kao jedinstvenih prirodnih fenomena.

Ako se osvrnemo na blisku prošlost, uviđamo koliko se šumarska misao mijenjala. Trapisti, koji su sredinom 19. stoljeća djelovali u Banjoj Luci, predvođeni prvim školovanim šumarom u BiH, redovnikom Ferdinandom Orthmayrom (1869), stvarali su parkove i šumske površine u duhu tadašnjeg evropskog trenda. Oko samostana sadili su domaće vrste poput crnog i bijelog bora, pitomog kestena, breze i evropskog ariša, ali i alohtone vrste: virdžinijsku borovicu, istočnu tuju, kavkasku jelu, kriptomeriju, vajmutov bor, pajasen, gledičiju, divlji kesten, crveni i crni hrast, te mnoge egzotične grmove. To je područje i danas poznato kao „Trapistička šuma“. U to vrijeme, prevladavala je ideja unošenja novih vrsta i oblikovanja šuma nalik parkovima. Međutim, šumarska nauka i praksa u proteklih 150 godina značajno su se promijenile. Današnji trendovi usmjereni su na očuvanje prirodnosti šuma i gospodarenje „close to nature“, uz sve šire prihvaćanje koncepta „continuous forest cover“ – trajnog šumskog pokrova.

Da bismo u potpunosti razumjeli i primijenili ove moderne principe, moramo dobro poznavati prašume. One su izuzetno vrijedne za nauku i društvo jer predstavljaju „žive laboratorije“ u kojima možemo proučavati prirodne procese bez značajnog utjecaja čovjeka. Prašume pohranjuju višestruko više ugljika nego plantaže, povezuju fragmentirane šumske površine i jačaju otpornost ekosistema. U njima se nalaze staništa za hiljade biljnih i životinjskih vrsta, a njihova uloga u regulaciji voda, sprječavanju poplava i očuvanju čiste vode od neprocjenjive je važnosti. Osim toga, doprinose stabilnosti klime i očuvanju prirodne raznolikosti. Ne iznenađuje stoga što je Evropska unija postavila cilj da sve preostale prašume u Evropi budu pod strogim režimom zaštite do 2030. godine.

Bosna i Hercegovina je, može se reći, bogato blagoslovljena ovim prirodnim blagom. Naša zemlja još uvijek čuva niz izuzetno vrijednih prašuma: Perućicu, Janj, Lom, Ravnu Valu, Plješevicu, Bobiju, Mačen do, Trstionicu, Malovčića dolinu, Crni Vrh, Goliju i druge. Nedavno se ovoj listi pridružila i novootkrivena i naučno potvrđena prašuma Studešnica. Njena pojava i istraživanja predstavljena u ovom posebnom broju časopisa, svjedoče o neiscrpnim prirodnim bogatstvima naše zemlje i o ulozi nauke u njihovom prepoznavanju i očuvanju.

Zadovoljstvo mi je stoga predstaviti čitaocima najnovija istraživanja o prašumi Studešnica. Nadam se da će ovaj broj časopisa Naše šume doprinijeti ne samo boljem razumijevanju značaja prašuma nego i jačanju svijesti o potrebi njihovog trajnog očuvanja kao zajedničkog naslijeđa i prirodnog kapitala Bosne i Hercegovine i Evrope.

   Posebno izdanje časpopisa Naše šume kao poseban broj 76-77 posvećen prašumi „Studešnica“ možete pogledati na sljedećoj web stranici: 

https://usitfbih.ba/wp-content/uploads/2025/11/Nase-sume-br.-76-77.pdf

Urednik časopisa Naše šume

akademik Sead Vojniković

(P.S. Molim Vas da ovaj blog putem vašh socijalnih mreža koje koristite, podjelite vašim kolegama, prijateljima i istomišljenicima zaštitarima prirode).