Međunarodni studentski video sa Bjelašnice

Međunarodni studentski video sa Bjelašnice

Poštovani pratitelji bloga,

sa zadovoljstvom vam predstavljam video-snimak koji su pripremili gostujući studenti Šumarskog fakulteta Univerziteta Georg-August u Göttingenu (Njemačka), s odsjeka za Međunarodno i tropsko šumarstvo. Riječ je o studentima koji dolaze iz različitih zemalja Evrope, Afrike i Azije.

Važno je istaći da je cijeli video u potpunosti njihov autorski rad – nastao spontano tokom terenskog rada, učenja, druženja i zajedničkih iskustava. Scenarij, odabir muzike, dinamika kadrova, prizori iz šumskih predjela i kreativni uglovi snimanja daju ovom videu posebnu emociju, toplinu i osjećaj povezanosti s prirodom i ljepotom Bjelašnice i Bosne i Hercegovine.

Video prikazuje njihov dolazak, boravak i rad na planini Bjelašnici, kao i svakodnevni život u nastavnome objektu Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Posebno je vrijedan jer autentično predstavlja njihovu saradnju s našim studentima, profesorima i kolegama.

Video traje oko 11 minuta i objavljen je na zvaničnoj web-stranici Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Možete ga pogledati na sljedećem linku:
https://sumarskifunsa-my.sharepoint.com/:v:/g/personal/c_visnjic_sfsa_unsa_ba/EeB04X3n-spKuwR8LsTFZCwBGeBoMmVReJOXg-NOeCwfkQ

Molim vas za malo strpljenja i da video pogledate do kraja. Vjerujem da ćete u njemu uživati barem onoliko koliko su uživali studenti koji su ga snimali i boravili na Bjelašnici. Ako koristite društvene mreže, bit ću vam zahvalan ako ovaj video podijelite sa svojim prijateljima, kolegama i poznanicima.

Srdačno vas pozdravljam,

Sead Vojniković

OBRAZOVANJE SREDNJOŠKOLSKOG ŠUMARSKOG KADRA U SARAJEVU: POVIJEST, RAZVOJ I IZAZOVI

 

OBRAZOVANJE SREDNJOŠKOLSKOG ŠUMARSKOG KADRA U SARAJEVU: POVIJEST, RAZVOJ I IZAZOVI

akademik Sead Vojniković

(objavljeno u časopisu Naše šume br. 74-75 na https://usitfbih.ba/wp-content/uploads/2025/07/Nase-sume-br.-74-75-online.pdf)

Obrazovanje šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini ima dugu i bogatu tradiciju koja seže unazad više od jednog stoljeća. Kroz ovaj period, školovanje u oblasti šumarstva prošlo je kroz brojne promjene i prilagodbe, ali je uvijek ostalo ključan dio obrazovnog sistema u zemlji. Ipak, današnji izazovi u obrazovanju šumarskih stručnjaka otvaraju brojna pitanja o budućnosti ove važne struke u Bosni i Hercegovini.

Početak obrazovanja šumarskog kadra

Jedan od zvaničnih koraka ka institucionalizaciji obrazovanja šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini dogodio se 1. juna 1909. godine, kada je Zemaljska vlada, putem zvanične objave (broj 9592/I), raspisala konkurs za upis učenika u školu za obrazovanje šumarskog osoblja. Ova škola, osnovana s ciljem da pruži tehničko obrazovanje i obuku za gospodarenje i očuvanje šuma, bila je od izuzetnog značaja za Bosnu i Hercegovinu, zemlju s bogatim šumskim resursima. U konkursu su jasno navedeni uslovi za upis, među kojima su bili starosna granica od najmanje 16 godina i dokaz o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Austrije ili Ugarske. Zbog specifične uloge ove škole u obrazovanju lugara, često je nazivana "lugarska škola". 

Škola kao šumarska je zvanično otvorena 1. oktobra 1908. godine, kada je započeo prvi redovni tečaj. Kroz godine, ova obrazovna institucija se razvijala i transformisala, uvijek zadržavajući visok nivo kvaliteta. Obrazovanje srednješkolskog šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini bilo je prepoznato i cijenjeno širom bivše Jugoslavije, a mnogi učenici iz drugih republika dolazili su u Sarajevo kako bi stekli kvalitetno šumarsko obrazovanje. Škola je bila internatskog tipa, gdje su učenici izvan sarajeva uz obrazovanje u školi imali smještaj i hranu. Tokom vremena, posebno u savremenom periodu, obrazovanje šumarskog kadra suočilo se s nizom izazova koji su doveli do značajnih promjena.

Međutim, nakon više od jednog stoljeća postojanja, obrazovanje šumarskog kadra u Kantonu Sarajevo pretrpjelo je značajan udarac. Naime, 2024. godine, Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo donijelo je odluku o ukidanju pojedinih smjerova u okviru Srednje škole za okoliš i drvni dizajn, čime je prekinuta tradicija obrazovanja lugara koja je trajala više od 115 godina. Ova odluka izazvala je zabrinutost među stručnjacima i ljubiteljima šumarske struke, jer se postavlja pitanje koliko je opravdano ukinuti smjer koji je esencijalan za očuvanje šumskih resursa, pogotovo u kontekstu klimatskih promjena i sve većeg značaja očuvanja prirodnih bogatstava. 

Razvoj i transformacije Šumarske tehničke škole 

Nastanak Šumarske tehničke škole u Bosni i Hercegovini direktno je povezan s periodom Austro-Ugarske uprave. Godine 1889. u Sarajevu je osnovana Srednja tehnička škola, koja je imala dva odsjeka – šumarski i građevinski. Do 1908. godine, šumarski odsjek se razvio u zasebnu Šumarsku tehničku školu, koja je postala vodeća institucija za obrazovanje šumarskog kadra. 

Tokom svog dugog postojanja, Šumarska škola prošla je kroz brojne transformacije, reorganizacije i promjene imena, ali je uvijek ostala sinonim za kvalitetno šumarsko obrazovanje. U bivšoj Jugoslaviji, Šumarska tehnička škola u Sarajevu bila je prepoznata na saveznom nivou, a učenici su dolazili iz svih dijelova zemlje kako bi stekli znanja u oblasti šumarstva. Nažalost, ratni period 1992.–1995. donio je teške izazove za ovu školu. Njeni objekti na Ilidži, zajedno s opremom, bili su manjim dijelom uništeni, što je otežalo nastavak rada i obnavljanje škole. 

U poslijeratnom periodu, mnoge škole i obrazovne institucije u Kantonu Sarajevo bile su obnovljene, ali Šumarska škola, uprkos svojoj bogatoj povijesti, nije doživjela istu sudbinu. Ona je ostala jedina srednja škola u Kantonu koja nije obnovljena, što je izazvalo dodatnu zabrinutost za budućnost obrazovanja šumarskog kadra u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Faksimil Objave Zemaljske vlade BiH iz 1909. za upis u Šumarsku (lugarsku) školu u Sarajevu

Savremeni izazovi u obrazovanju šumarskog kadra

Danas, obrazovanje u oblasti klasičnog šumarstva suočava se s ozbiljnim izazovima, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u zemljama regije. Postoji sve manji interes za srednjoškolsko obrazovanje u ovoj struci, što pokazuju i statistički podaci. Na primjer, 2024. godine, u prvi razred Srednje škole za okoliš i drvni dizajn (nasljednice nekadašnje Šumarske tehničke škole) upisano je svega 11 učenika na smjer šumarskog tehničara. Ovaj pad interesa često se navodi kao razlog za ukidanje šumarskog smjera, ali mnogi stručnjaci smatraju da je takva odluka Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo ishitrena i neopravdana. 

Bosna i Hercegovina, kao zemlja s bogatim šumskim resursima, ne može dozvoliti zanemarivanje obrazovanja srednješkolskog šumarskog kadra, posebno u kontekstu sve izraženijih klimatskih promjena i potrebe za očuvanjem prirodnih resursa i biodiverziteta. Šume igraju ključnu ulogu u apsorpciji ugljen-dioksida, očuvanju biodiverziteta i održavanju ekosistema. U ovom kontekstu, postavlja se pitanje: da li je zaista opravdano ukinuti obrazovni smjer koji je ključan za gospodarenje i očuvanje šumskih resursa? 

Na primjer, ukidanje lugarskog smjera moglo bi se uporediti sa situacijom u kojoj bi Odsjek za historiju na Filozofskom fakultetu bio ukinut zbog malog broja upisanih studenata. Da li bi to bio dovoljan razlog za njegovo ukidanje? Slično tome, ukidanje smjera za lugara i rasadničara može imati dugoročne posljedice za kvalitetno očuvanje šuma u Bosni i Hercegovini. Iako je nivo obrazovanja različit analogija je ista, neki smjerovi i obrazovni profili ne bi smjeli da se ukidaju. 

Osim toga, donesena odluka Ministarstva o uvođenju vatrogasnog smjera, također je izazvala brojne polemike. Vatrogasna obuka, iako važna za reakciju na šumske požare o kojima se inače uči u predmetu/(ima) Zaštite šuma, ne obuhvata kompleksnu edukaciju o upravljanju svim požarima npr.: u rafinerijama nafte i naftnih derivata, požarima u trafostanicama visokog napona, specifičnim magacinima npr.: eksplozivnih materija, boja, određenih plastičnih materija i sl. 

Šumarska tehnička škola je praktično ukinuta, a Srednja škola za okoliš i drvni dizajn ju je zamijenila, bez konsultacija sa Šumarskim fakultetom, čija je osnovna baza budućih studenata, kao i bez stava nadležnih Mmnistarstava federalnog i kantonalnog nivoa. U međuvremenu, šumarske tehničke škole ili njihova odjeljenja niču u drugim dijelovima zemlje. Očita je kantonizacija obrazovanja šumarskog tehničkog kadra, što nije čest slučaj kod pojedinih drugih srednjih škola. Kao da se odgovorni pojedinci “igraju” sa činjenicom da se u šumarstvu negativni potezi očituju u dugim vremenskim periodima koja neće doživjeti, pa time ni odgovarati. 

Osim toga, gašenje šumarskih smjerova – lugar i rasadničar u Srednjoj školi za okoliš i drvni dizajn, doprinosi jačanju privatnih obrazovnih ustanova, koje nude slične programe, ali bez potrebnih stručnih kapaciteta i adekvatne opreme, bez istih nivoa kvaliteta obrazovanja kao državne institucije koje obrazuju stručnjake potrebne za gospodarenje i očuvanje šumskih resursa. 

Nestala je i povezanost između Škole i Šumarskog fakulteta, koja je ranije bila ključna. Ta povezanost ogledala se u nastavničkoj pomoći, izradi nastavnog plana i programa, kojim je rukovodio profesor sa Fakulteta, dok su komisiju činili profesori Fakulteta i Šumarske tehničke škole. Posljednji takav plan i program sačinjen je u ratno vrijeme 1992. godine. Takođe, nastavni objekti Fakulteta korišteni su za terensku nastavu Šumarske tehničke škole. 

Za određene gimnazije i stručne škole u KS otvara se veliki broj odjeljenja sa većim brojem učenika zbog interesa roditelja i učenika. Međutim, postavlja se ključno pitanje: da li obrazovni sistem treba da gleda interes pojedinca ili dugoročni interes države? Povećanje broja učenika u određenim obrazovnim institucijama ne mora nužno značiti da su ti programi korisni za cjelokupno društvo, pogotovo kada govorimo o strateškim resursima kao što su šume, gdje bi državni interes trebao biti prioritet. 

Možemo se zapitati jesu li naše šume bile važnije Austro-Ugarskoj nego našoj vlastitoj državi, budući da smanjujemo stručni kadar koji je ključan za dugoročno i održivo upravljanje tim resursom. Šume ne samo da predstavljaju izvor ekonomske koristi, već su i od presudnog značaja za očuvanje ekosistema, zaštitu od klimatskih nepogoda, kao i za kvalitet života ljudi u ruralnim i urbanim sredinama. S obzirom na rastuće klimatske izazove, pitanje očuvanja šumarskog kadra postaje sve važnije. 

Proteklo ljeto bilo je najtoplije zabilježeno otkako se vrše mjerenja, kako u Bosni i Hercegovini, tako i globalno. Ovo je dovelo do niza šumskih požara, koji su ugrozili živote, imovinu i prirodne resurse. S druge strane, nedavne poplave i klizišta odnijeli su 26 života, a uzrokovali su i ogromne štete na imovini i infrastrukturi. U oba slučaja, priroda je pokazala svoju snagu, ali i potrebu za boljim upravljanjem šumama i okolišem. 

Da smo imali adekvatno organizovanu šumarsku službu, obučene stručnjake i preventivne mjere na snazi, možda bi razmjeri ovih katastrofa bili manji, a štete i ljudski životi spašeni. Ovo nas dovodi do zaključka da je ulaganje u šumarski sektor obrazovanja i zaštitu prirodnih resursa, u kontekstu sve izraženijih klimatskih promjena, ne samo ekološka i ekonomska potreba, već i moralna obaveza prema budućim generacijama.

Zaključak

Obrazovanje šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini suočava se sa izazovima koji zahtijevaju dugoročno promišljanje i strateško planiranje. Ukidanje šumarskih smjerova – lugar i rasadničar u Srednjoj školi za okoliš i drvni dizajn nakon 115 godina, u 2024. godini, pokazuje nedostatak pažnje i osjećaja prema značaju šumarstva, posebno u kontekstu klimatskih promjena i potrebe za očuvanjem šumskih resursa i biodiverziteta. Odluka Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo ukazuje na nedostatak koordinacije između obrazovnih institucija (Škole za okoliš i drvni dizan, Šumarskog fakulteta), šumarskih preduzeća i resornog Ministarstva čime se otežava održavanje kvaliteta stručnog obrazovanja u ovoj oblasti. 

Škola također mora poraditi na svom izvornom kvalitetu i prepoznatljivosti. Korištenje terenske nastavne baze, gdje bi se pored učenika ove škole mogli obučavati i doškolovavati radnici, kao što su sjekači, utovarivači - kranisti, upravljači harvestera i slično, značajno bi doprinijelo njenom imidžu na državnom, a i regionalnom nivou. Povezivanje sa međunarodnim projektima i umrežavanje sa drugim sličnim institucijama u Evropi dodatno bi povećali kvalitet i ugled škole. Za ovo je potrebna podrška resornog Ministarstva, ali i razumijevanje i podrška šumarskih preduzeća. Podrška Ministarstva značila bi ne samo ponovno otvaranje zatvorenih smjerova, nego i razvoj nastavne baze, škole i infrastrukture za izvođenje kvalitetne nastave. Ilustrativan primjer za ovo može biti Šumarska tehnička škola iz Kraljeva, koja je, po nivou opremljenosti, gotovo na nivou fakulteta i snažno radi i razvija međunarodne projekte. Kolika je njena važnost daje činjenica da je jedna od pet srednjih škola od interesa za Srbiju, te kao takva ima poseban tretman i pomoć države. Zasigurno je razlog za to, što se šume smatraju strateškim resursom, a za takav resurs potrebno je odgovarajuće obrazovanje za njegovo gospodarenje i upravljanje. 

Ukidanje šumarskog smjera – lugar i radaničar u Sarajevu, te odluka o uvođenju vatrogasnog smjera, predstavljaju krucijalne greške koje bi mogle imati dugoročne posljedice za šumske resurse Bosne i Hercegovine. Ova situacija zahtijeva hitnu pažnju nadležnih institucija i ozbiljno promišljanje o budućnosti šumarskog obrazovanja. Bosna i Hercegovina, sa svojim bogatim šumskim fondom, ne smije ostati bez adekvatno obučenog kadra za upravljanje i očuvanje šuma. Privatne škole, bez potrebnih kapaciteta, otvaraju smjerove koje privlače interes roditelja i učenika. Ostaje otvoreno pitanje da li obrazovni sistem treba da zadovolji interese pojedinca ili da se vodi dugoročnim interesima države? 

Uzimajući u obzir sve ove faktore, odluke poput navedene, donesene bez konsultacija s relevantnim stručnjacima i institucijama poput Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH i Kantonalne uprave za šumarstvo, kao i Šumarskog fakulteta, predstavljaju veliki izazov za budućnost obrazovanja šumarskih stručnjaka. 

Ako se ne posveti dovoljno pažnje ovom pitanju, postoji opasnost da Bosna i Hercegovina ostane bez dovoljno stručnog i kvalitetnog kadra za upravljanje i očuvanje svojih šuma, što bi moglo imati ozbiljne ekonomske i ekološke posljedice. 

Nedovoljno ulaganje u kvalitetno obrazovanje srednje obrazovanog šumarskog kadra, kao i manjak pažnje prema očuvanju šumskih resursa, dugoročno može imati negativne posljedice za Bosnu i Hercegovinu.

 

POZIV NA PREDAVANJE

Imam čast pozvati Vas na javno predavanje povodom Svjetskog dana prašuma na temu „Prašume u Bosni i Hercegovini“. 

Događaj će se održati u petak, 12. septembra 2025. godine u 10:00 sati, u prostorijama Akademije nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu.

Predavanje će obuhvatiti značaj i očuvanje preostalih prašumskih ekosistema u našoj zemlji, njihovu vrijednost za nauku, prirodnu baštinu i globalnu klimatsku stabilnost. 

Svi zainteresovani su dobrodošli.

Više informacija možete naći na linku:

 https://www.anubih.ba/javno-predavanjepovodom-svjetskog-dana-prasuma-prasume-u-bosni-i-hercegovini/

S poštovanjem,

Sead Vojniković. 

Poštovani čitatelji bloga,

srdačno Vas pozdravljam i zahvaljujem na interesovanju za šumu i prirodu

Obavještavam Vas da je izašao novi dvobroj časopisa Naše šume (broj 74–75), koji možete pročitati putem sljedećeg linka:

https://usitfbih.ba/wp-content/uploads/2025/07/Nase-sume-br.-74-75-online.pdf

Časopis "Naše šume" objavljuje originalne naučne i stručne radove iz područja šumarstva, ekologije, hortikulture, pejzažne arhitekture, zaštite prirode, upravljanja prirodnim resursima, drvne industrije i srodnih disciplina.

Pozivamo Vas da svojim doprinosom obogatite naredne brojeve časopisa. Ukoliko imate naučni ili stručni rad, esej, prikaz knjige, zanimljivo iskustvo iz prakse ili informaciju koju želite podijeliti s našom širom stručnom zajednicom – rado ćemo razmotriti Vaš doprinos za objavljivanje.

Za sve dodatne informacije i dogovor o saradnji slobodno me kontaktirajte.

Srdačno Vas pozdravljam,

Gl. urednik časopisa

Sead Vojniković. 

O VREMENU I VODI

O VREMENU I VODI – Andri Snær Magnason
Je li kasno da spasimo svijet?

Već duže vrijeme osjećam potrebu da napišem tekst o klimatskim promjenama, globalnom zagrijavanju, efektu stakleničkih plinova i o tome kako sve to utiče na naš svakodnevni život i svijet koji poznajemo. Shvatao sam da je nužno govoriti o ovim temama, ali nikako nisam znao kako da im priđem – da li dramatično i uzbunjivački, ili suho i naučno, pretrpano grafikonima, tabelama i brojkama? Pitao sam se: hoće li iko to čitati?

Ljudi su umorni – umorni od loših vijesti, ratova, prijetnji i kriza koje se gomilaju. Naučni stil pisanja, iako važan, često ostaje nedostupan širem krugu ljudi. Zapitao sam se kako napisati nešto što je istinski zastrašujuće, a da istovremeno bude pitko, razumljivo i emotivno. Tekst koji ne ostaje samo u glavama ljudi, već ulazi i u njihova srca. Nešto što će potaknuti ne strah, nego odgovornost, suosjećanje i promjenu. Ne suhoparne teoreme, nego priču.

U potrazi za inspiracijom, slučajno sam naišao na knjigu koja me duboko dirnula. O vremenu i vodi, djelo islandskog autora Andri Snæra Magnasona, upravo je ono što sam tražio. Knjiga koja na poseban, gotovo poetski način povezuje ličnu porodičnu priču, mitologiju, istoriju, znanstvenu analizu i ekološki aktivizam. To je knjiga koja govori o klimatskim promjenama, ali bez panike – s dubinom, razumijevanjem i humanim pristupom.

Magnason piše jednostavno, toplo i iskreno. Kroz sjećanja na svoje pretke, kroz islandsku i tibetansku mitologiju, kroz razgovore sa naučnicima i duhovnim vođama, on nas vodi na putovanje kroz pojam „vremena“. Vrijeme ne samo kao prolaznost, već i kao odgovornost – prema prošlosti, sadašnjosti i onome što ostavljamo budućim generacijama.

Posebno me se dojmila priča pod nazivom „Riječi koje ne razumijemo“. Tu autor razmatra koliko su riječi koje koristimo važne za način na koji doživljavamo svijet. Piše:
„Riječi utiču na naše mišljenje i osjećaje. One nam pomažu da razumijemo sebe i da izrazimo ono što nosimo u duši. Riječi mogu oblikovati naše namjere i usmjeriti naše postupke.“

Navodi primjer riječi „holokaust“, koja nije imala isto značenje tridesetih godina prošlog stoljeća kao šezdesetih. Isto vrijedi i za izraze kao što su „acidifikacija oceana“ ili „450 dijelova CO₂ na milion“. Te riječi zvuče poput etikete na boci šampona, a zapravo označavaju prijetnje koje bi mogle uništiti život kakav poznajemo.

Magnason tu vidi zadatak umjetnosti, posebno pisane riječi: da tim hladnim, tehničkim pojmovima udahne emociju i značenje, da ih poveže s onim što nam je blisko – s morem, kitovima, planetom, budućnošću. Bez toga, kaže on, ti pojmovi ne dopiru do ljudi. A kada ne dopiru – ništa se ne mijenja.

Glečeri, koji su se nekad topili milionima godina, danas nestaju tokom jednog ljudskog života. Nemamo prave riječi da iskažemo kako se osjećamo pred svim promjenama koje nam donosi promjena klime. Je li to tuga? Jeza? Poštovanje? Ili možda nada da još nije sve izgubljeno?

Magnason kaže: „Promjene s kojima se suočavamo složenije su od svega na što su naši umovi navikli. One nadilaze iskustva, nadilaze naš jezik, nadilaze metafore kojima tumačimo stvarnost.“

Svako od nas ima tihu, ali duboku vezu s budućnošću. To nisu samo apstraktne generacije koje dolaze – to su naša djeca, unuci, praunuci. Magnason ne filozofira apstraktno – on konkretno pokazuje da će klimatske promjene oblikovati njihove živote, da su posljedice već prisutne i da će se samo pojačavati.

Knjiga O vremenu i vodi zapravo je poziv na odgovornost. U jednom dijelu autor piše ličnu porodičnu priču koja nije samo privatna hronika – to je i priča o kulturi, mitologiji, znanosti, duhovnosti. To je intimna molba da budemo pažljiviji, odgovorniji i svjesniji.

U zaglavlju knjige stoji poruka koja je, po meni, njen pravi sažetak:

„Ova knjiga je ljubavno pismo Zemlji i svemu živom, glečerima i morima – oda zahvalnosti za ono što nam je povjereno, ali i izraz brige i molba da to sačuvamo.“

  

Podcast Ekologika - Epizoda 17 _O biodiverzitetu

 Dragi prijatelji, kolege, studenti i svi pratioci "My Forests" stranice,

Veliko mi je zadovoljstvo da s vama podijelim link do mog gostovanja u podcastu "Ekologika," epizoda broj 17.

U ovoj epizodi razgovarali smo o biodiverzitetu i njegovom neprocjenjivom značaju za prirodu i za čovjeka, kao i o ulozi šuma u očuvanju klimatske ravnoteže. Dotakli smo se izazova s kojima se suočavamo u zaštiti ekosistema, od zagađenja i klimatskih promjena do krčenja šuma i nestanka autohtonih vrsta. Nadam se da će vam naš razgovor biti zanimljiv i da ćete iz njega nešto korisno naučiti.

Link:(903) Ekologika podcast epizoda 17 - Sead Vojniković - YouTube

S poštovanjem,

akademik Sead Vojniković

WOOD - WIDE - WEB “ŠUMSKI INTERNET” STVARNOST ILI FANTAZIJA

 MAJČINSKO DRVEĆE I ŠUMSKI SOCIJALIZAM: DA LI JE "ŠUMSKI INTERNET" FANTAZIJA?

Poštovani čitaoci bloga, drage kolege i studenti,

Sa zadovoljstvom vam dostavljam tekst MAJČINSKO DRVEĆE I ŠUMSKI SOCIJALIZAM: DA LI JE "ŠUMSKI INTERNET" FANTAZIJA, autora prof. dr. Daniela Immerwahra, originalno objavljenog u Guardianu, a prevedenog i objavljenog na Peščaniku od strane Marka Sinđića. Tekst je izuzetan i povezuje teme kao što su: šuma, Peter Wohlleben, Suzanne Simard, Stevie Wonder i film Avatar... Iako je malo duži, toplo vam preporučujem da ga pročitate.

Polaznu osnovu za tekst čini knjiga Petera Wohllebena „Tajni život drveća“, za koju sam već napisao prikaz na ovom blogu. Prikaz možete pročitati na sljedećem linku: My Forests: SILVA FABULARUM ili TAJNI ŽIVOT DRVEĆA (My Forests: SILVA FABULARUM ili TAJNI ŽIVOT DRVEĆA (myforestsba.blogspot.com)).

Također vam dostavljam link za članak preveden na Peščaniku od Marka Sinđića pod nazivom Šumski socijalizam (Šumski socijalizam – The Guardian – Peščanik (Šumski socijalizam - The Guardian - Peščanik (pescanik.net), kao i izvorni tekst na engleskom jeziku Mother trees and socialist forests: Is the ‘wood-wide web’ a fantasy? – Guardian (Mother trees and socialist forests: is the ‘wood-wide web’ a fantasy? | Trees and forests | The Guardian).

Iskreno se nadam da će vam se svidjeti.

S poštovanjem,
Sead Vojniković