OBRAZOVANJE SREDNJOŠKOLSKOG
ŠUMARSKOG KADRA U SARAJEVU: POVIJEST, RAZVOJ I IZAZOVI
akademik Sead Vojniković
(objavljeno u časopisu Naše šume br. 74-75 na https://usitfbih.ba/wp-content/uploads/2025/07/Nase-sume-br.-74-75-online.pdf)
Obrazovanje
šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini ima dugu i bogatu tradiciju koja seže
unazad više od jednog stoljeća. Kroz ovaj period, školovanje u oblasti
šumarstva prošlo je kroz brojne promjene i prilagodbe, ali je uvijek ostalo
ključan dio obrazovnog sistema u zemlji. Ipak, današnji izazovi u obrazovanju
šumarskih stručnjaka otvaraju brojna pitanja o budućnosti ove važne struke u
Bosni i Hercegovini.
Početak obrazovanja šumarskog kadra
Jedan od zvaničnih koraka ka institucionalizaciji obrazovanja šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini dogodio se 1. juna 1909. godine, kada je Zemaljska vlada, putem zvanične objave (broj 9592/I), raspisala konkurs za upis učenika u školu za obrazovanje šumarskog osoblja. Ova škola, osnovana s ciljem da pruži tehničko obrazovanje i obuku za gospodarenje i očuvanje šuma, bila je od izuzetnog značaja za Bosnu i Hercegovinu, zemlju s bogatim šumskim resursima. U konkursu su jasno navedeni uslovi za upis, među kojima su bili starosna granica od najmanje 16 godina i dokaz o državljanstvu Bosne i Hercegovine, Austrije ili Ugarske. Zbog specifične uloge ove škole u obrazovanju lugara, često je nazivana "lugarska škola".
Škola kao šumarska je zvanično otvorena 1. oktobra 1908. godine, kada je započeo prvi redovni tečaj. Kroz godine, ova obrazovna institucija se razvijala i transformisala, uvijek zadržavajući visok nivo kvaliteta. Obrazovanje srednješkolskog šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini bilo je prepoznato i cijenjeno širom bivše Jugoslavije, a mnogi učenici iz drugih republika dolazili su u Sarajevo kako bi stekli kvalitetno šumarsko obrazovanje. Škola je bila internatskog tipa, gdje su učenici izvan sarajeva uz obrazovanje u školi imali smještaj i hranu. Tokom vremena, posebno u savremenom periodu, obrazovanje šumarskog kadra suočilo se s nizom izazova koji su doveli do značajnih promjena.
Međutim, nakon više od jednog stoljeća postojanja, obrazovanje šumarskog kadra u Kantonu Sarajevo pretrpjelo je značajan udarac. Naime, 2024. godine, Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo donijelo je odluku o ukidanju pojedinih smjerova u okviru Srednje škole za okoliš i drvni dizajn, čime je prekinuta tradicija obrazovanja lugara koja je trajala više od 115 godina. Ova odluka izazvala je zabrinutost među stručnjacima i ljubiteljima šumarske struke, jer se postavlja pitanje koliko je opravdano ukinuti smjer koji je esencijalan za očuvanje šumskih resursa, pogotovo u kontekstu klimatskih promjena i sve većeg značaja očuvanja prirodnih bogatstava.
Razvoj i transformacije Šumarske tehničke škole
Nastanak Šumarske tehničke škole u Bosni i Hercegovini direktno je povezan s periodom Austro-Ugarske uprave. Godine 1889. u Sarajevu je osnovana Srednja tehnička škola, koja je imala dva odsjeka – šumarski i građevinski. Do 1908. godine, šumarski odsjek se razvio u zasebnu Šumarsku tehničku školu, koja je postala vodeća institucija za obrazovanje šumarskog kadra.
Tokom svog dugog postojanja, Šumarska škola prošla je kroz brojne transformacije, reorganizacije i promjene imena, ali je uvijek ostala sinonim za kvalitetno šumarsko obrazovanje. U bivšoj Jugoslaviji, Šumarska tehnička škola u Sarajevu bila je prepoznata na saveznom nivou, a učenici su dolazili iz svih dijelova zemlje kako bi stekli znanja u oblasti šumarstva. Nažalost, ratni period 1992.–1995. donio je teške izazove za ovu školu. Njeni objekti na Ilidži, zajedno s opremom, bili su manjim dijelom uništeni, što je otežalo nastavak rada i obnavljanje škole.
U poslijeratnom periodu, mnoge škole i obrazovne institucije u Kantonu Sarajevo bile su obnovljene, ali Šumarska škola, uprkos svojoj bogatoj povijesti, nije doživjela istu sudbinu. Ona je ostala jedina srednja škola u Kantonu koja nije obnovljena, što je izazvalo dodatnu zabrinutost za budućnost obrazovanja šumarskog kadra u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Faksimil Objave Zemaljske vlade BiH iz 1909. za upis u Šumarsku (lugarsku) školu u Sarajevu
Savremeni izazovi u obrazovanju šumarskog kadra
Danas, obrazovanje u oblasti klasičnog šumarstva suočava se s ozbiljnim izazovima, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u zemljama regije. Postoji sve manji interes za srednjoškolsko obrazovanje u ovoj struci, što pokazuju i statistički podaci. Na primjer, 2024. godine, u prvi razred Srednje škole za okoliš i drvni dizajn (nasljednice nekadašnje Šumarske tehničke škole) upisano je svega 11 učenika na smjer šumarskog tehničara. Ovaj pad interesa često se navodi kao razlog za ukidanje šumarskog smjera, ali mnogi stručnjaci smatraju da je takva odluka Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo ishitrena i neopravdana.
Bosna i Hercegovina, kao zemlja s bogatim šumskim resursima, ne može dozvoliti zanemarivanje obrazovanja srednješkolskog šumarskog kadra, posebno u kontekstu sve izraženijih klimatskih promjena i potrebe za očuvanjem prirodnih resursa i biodiverziteta. Šume igraju ključnu ulogu u apsorpciji ugljen-dioksida, očuvanju biodiverziteta i održavanju ekosistema. U ovom kontekstu, postavlja se pitanje: da li je zaista opravdano ukinuti obrazovni smjer koji je ključan za gospodarenje i očuvanje šumskih resursa?
Na primjer, ukidanje lugarskog smjera moglo bi se uporediti sa situacijom u kojoj bi Odsjek za historiju na Filozofskom fakultetu bio ukinut zbog malog broja upisanih studenata. Da li bi to bio dovoljan razlog za njegovo ukidanje? Slično tome, ukidanje smjera za lugara i rasadničara može imati dugoročne posljedice za kvalitetno očuvanje šuma u Bosni i Hercegovini. Iako je nivo obrazovanja različit analogija je ista, neki smjerovi i obrazovni profili ne bi smjeli da se ukidaju.
Osim toga, donesena odluka Ministarstva o uvođenju vatrogasnog smjera, također je izazvala brojne polemike. Vatrogasna obuka, iako važna za reakciju na šumske požare o kojima se inače uči u predmetu/(ima) Zaštite šuma, ne obuhvata kompleksnu edukaciju o upravljanju svim požarima npr.: u rafinerijama nafte i naftnih derivata, požarima u trafostanicama visokog napona, specifičnim magacinima npr.: eksplozivnih materija, boja, određenih plastičnih materija i sl.
Šumarska tehnička škola je praktično ukinuta, a Srednja škola za okoliš i drvni dizajn ju je zamijenila, bez konsultacija sa Šumarskim fakultetom, čija je osnovna baza budućih studenata, kao i bez stava nadležnih Mmnistarstava federalnog i kantonalnog nivoa. U međuvremenu, šumarske tehničke škole ili njihova odjeljenja niču u drugim dijelovima zemlje. Očita je kantonizacija obrazovanja šumarskog tehničkog kadra, što nije čest slučaj kod pojedinih drugih srednjih škola. Kao da se odgovorni pojedinci “igraju” sa činjenicom da se u šumarstvu negativni potezi očituju u dugim vremenskim periodima koja neće doživjeti, pa time ni odgovarati.
Osim toga, gašenje šumarskih smjerova – lugar i rasadničar u Srednjoj školi za okoliš i drvni dizajn, doprinosi jačanju privatnih obrazovnih ustanova, koje nude slične programe, ali bez potrebnih stručnih kapaciteta i adekvatne opreme, bez istih nivoa kvaliteta obrazovanja kao državne institucije koje obrazuju stručnjake potrebne za gospodarenje i očuvanje šumskih resursa.
Nestala je i povezanost između Škole i Šumarskog fakulteta, koja je ranije bila ključna. Ta povezanost ogledala se u nastavničkoj pomoći, izradi nastavnog plana i programa, kojim je rukovodio profesor sa Fakulteta, dok su komisiju činili profesori Fakulteta i Šumarske tehničke škole. Posljednji takav plan i program sačinjen je u ratno vrijeme 1992. godine. Takođe, nastavni objekti Fakulteta korišteni su za terensku nastavu Šumarske tehničke škole.
Za određene gimnazije i stručne škole u KS otvara se veliki broj odjeljenja sa većim brojem učenika zbog interesa roditelja i učenika. Međutim, postavlja se ključno pitanje: da li obrazovni sistem treba da gleda interes pojedinca ili dugoročni interes države? Povećanje broja učenika u određenim obrazovnim institucijama ne mora nužno značiti da su ti programi korisni za cjelokupno društvo, pogotovo kada govorimo o strateškim resursima kao što su šume, gdje bi državni interes trebao biti prioritet.
Možemo se zapitati jesu li naše šume bile važnije Austro-Ugarskoj nego našoj vlastitoj državi, budući da smanjujemo stručni kadar koji je ključan za dugoročno i održivo upravljanje tim resursom. Šume ne samo da predstavljaju izvor ekonomske koristi, već su i od presudnog značaja za očuvanje ekosistema, zaštitu od klimatskih nepogoda, kao i za kvalitet života ljudi u ruralnim i urbanim sredinama. S obzirom na rastuće klimatske izazove, pitanje očuvanja šumarskog kadra postaje sve važnije.
Proteklo ljeto bilo je najtoplije zabilježeno otkako se vrše mjerenja, kako u Bosni i Hercegovini, tako i globalno. Ovo je dovelo do niza šumskih požara, koji su ugrozili živote, imovinu i prirodne resurse. S druge strane, nedavne poplave i klizišta odnijeli su 26 života, a uzrokovali su i ogromne štete na imovini i infrastrukturi. U oba slučaja, priroda je pokazala svoju snagu, ali i potrebu za boljim upravljanjem šumama i okolišem.
Da smo
imali adekvatno organizovanu šumarsku službu, obučene stručnjake i preventivne
mjere na snazi, možda bi razmjeri ovih katastrofa bili manji, a štete i ljudski
životi spašeni. Ovo nas dovodi do zaključka da je ulaganje u šumarski sektor
obrazovanja i zaštitu prirodnih resursa, u kontekstu sve izraženijih klimatskih
promjena, ne samo ekološka i ekonomska potreba, već i moralna obaveza prema
budućim generacijama.
Zaključak
Obrazovanje šumarskog kadra u Bosni i Hercegovini suočava se sa izazovima koji zahtijevaju dugoročno promišljanje i strateško planiranje. Ukidanje šumarskih smjerova – lugar i rasadničar u Srednjoj školi za okoliš i drvni dizajn nakon 115 godina, u 2024. godini, pokazuje nedostatak pažnje i osjećaja prema značaju šumarstva, posebno u kontekstu klimatskih promjena i potrebe za očuvanjem šumskih resursa i biodiverziteta. Odluka Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo ukazuje na nedostatak koordinacije između obrazovnih institucija (Škole za okoliš i drvni dizan, Šumarskog fakulteta), šumarskih preduzeća i resornog Ministarstva čime se otežava održavanje kvaliteta stručnog obrazovanja u ovoj oblasti.
Škola također mora poraditi na svom izvornom kvalitetu i prepoznatljivosti. Korištenje terenske nastavne baze, gdje bi se pored učenika ove škole mogli obučavati i doškolovavati radnici, kao što su sjekači, utovarivači - kranisti, upravljači harvestera i slično, značajno bi doprinijelo njenom imidžu na državnom, a i regionalnom nivou. Povezivanje sa međunarodnim projektima i umrežavanje sa drugim sličnim institucijama u Evropi dodatno bi povećali kvalitet i ugled škole. Za ovo je potrebna podrška resornog Ministarstva, ali i razumijevanje i podrška šumarskih preduzeća. Podrška Ministarstva značila bi ne samo ponovno otvaranje zatvorenih smjerova, nego i razvoj nastavne baze, škole i infrastrukture za izvođenje kvalitetne nastave. Ilustrativan primjer za ovo može biti Šumarska tehnička škola iz Kraljeva, koja je, po nivou opremljenosti, gotovo na nivou fakulteta i snažno radi i razvija međunarodne projekte. Kolika je njena važnost daje činjenica da je jedna od pet srednjih škola od interesa za Srbiju, te kao takva ima poseban tretman i pomoć države. Zasigurno je razlog za to, što se šume smatraju strateškim resursom, a za takav resurs potrebno je odgovarajuće obrazovanje za njegovo gospodarenje i upravljanje.
Ukidanje šumarskog smjera – lugar i radaničar u Sarajevu, te odluka o uvođenju vatrogasnog smjera, predstavljaju krucijalne greške koje bi mogle imati dugoročne posljedice za šumske resurse Bosne i Hercegovine. Ova situacija zahtijeva hitnu pažnju nadležnih institucija i ozbiljno promišljanje o budućnosti šumarskog obrazovanja. Bosna i Hercegovina, sa svojim bogatim šumskim fondom, ne smije ostati bez adekvatno obučenog kadra za upravljanje i očuvanje šuma. Privatne škole, bez potrebnih kapaciteta, otvaraju smjerove koje privlače interes roditelja i učenika. Ostaje otvoreno pitanje da li obrazovni sistem treba da zadovolji interese pojedinca ili da se vodi dugoročnim interesima države?
Uzimajući u obzir sve ove faktore, odluke poput navedene, donesene bez konsultacija s relevantnim stručnjacima i institucijama poput Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH i Kantonalne uprave za šumarstvo, kao i Šumarskog fakulteta, predstavljaju veliki izazov za budućnost obrazovanja šumarskih stručnjaka.
Ako se ne posveti dovoljno pažnje ovom pitanju, postoji opasnost da Bosna i Hercegovina ostane bez dovoljno stručnog i kvalitetnog kadra za upravljanje i očuvanje svojih šuma, što bi moglo imati ozbiljne ekonomske i ekološke posljedice.
Nedovoljno ulaganje u
kvalitetno obrazovanje srednje obrazovanog šumarskog kadra, kao i manjak pažnje
prema očuvanju šumskih resursa, dugoročno može imati negativne posljedice za
Bosnu i Hercegovinu.
