SILVA FABULARUM or THE SECRET LIFE OF TREES

 

SILVA FABULARUM or THE SECRET LIFE OF TREES - What trees feel, how they communicate

/ Peter Wohlleben /

For me, visiting a bookstore is like going to a pastry shop with joy and curiosity and doing it according to a certain ritual, first I look at a shelf with professional literature (where there is usually no or there is very little forestry literature, at least in BiH), and then I go to shelves with fiction. Recently, with such pleasure and the described order, I came to the bookshelf of fiction and noticed the unusual title of the book "The Secret Life of Trees" by Peter Wohlleben. I thought, "What is this, is there a mistake in placing the books on the shelves or some" crazy-unusual "name of the book?" I randomly opened a few pages, read a few sentences and immediately bought it.

What exactly is the book "The Secret Life of Trees”??? You will best find out the answer to this question yourself if you read it, and I will try to bring it closer to you the way I saw (or read) it. Although the title says that the story refers to trees, in fact throughout the book the plot is dedicated to the forest and its constituent parts. In this book, which does not have the classic structure of a novel, the forest is both the object and the subject of the plot. I have to admit that the author ingeniously told the story of the forest in a pretty, easy, interesting, interesting and constructive way. The book is written in such a way that it is acceptable both to forestry experts and to complete laymen who know about the forest only from TV images from the aftermath of the Survival series, and today, for example: National Geographic or Discovery channels.

As can be inferred from the title "The Secret Life of Trees", it does not represent lyrical descriptions of the beauty of forests, which is often used in fiction. Peter Wohlleben's book, which I recommend for reading, is a review of many natural processes - events and relationships in the forest. It provides an analysis of the work of the forest ecosystem, ie gives descriptions of complex natural processes using a very simple vocabulary acceptable to any interested reader. In fact, a group of separate stories (chapters) from this book gives a picture of a timeless cybernetic self-organizing "superorganism". The stories that make up this book can be read separately, but together they form a unique "fable" - Stories of the Forest (lat. Silva fabularum). As a person who also writes, I must point out that it is very difficult to write in "ordinary - folk" language about very professional things. Wohllben was able to make a clear and simple linguistic bridge between science, the profession and the "ordinary" reader. Hence, it is no wonder that the book has been labelled a world bestseller.

The titles of the stories of the chapter reveal the topic of the chapter, e.g. The chapter "Love" describes the process of reproduction - seed reproduction: "It depends on the species whether there is love among the trees every spring. While conifers preferably send their seeds once a year, deciduous trees have a completely different strategy ".... or the chapter" Language of trees "describes how to communicate between trees, for example:" A single fungus can spread over many square kilometres over the centuries and thus networking the entire forest. It transmits signals from one tree to another through its lines and helps them exchange messages about insects, drought and other dangers. Lately, even science mentions the Wood-Wide-Web in our forests “... or e.g. chapter: "Wood as an air conditioner" where he describes: "The more living and dead trees a forest has, the more powerful the humus layer of the soil and the more water is retained in the total mass. Evaporation produces cold, which in turn prevents larger amounts from evaporating. It could also be said that an untouched forest can sweat in summer and achieve the same effect as sweat in humans. ” I will not write about many other chapters (stories) and their contents, I will leave them to the joy of reading to future readers..

It can be said that Wohlleben gave the forests, the old - a new form of observation, because he views them as a superorganism. Similarly, Clements wrote about the organic theory of plant communities. However, critics of this theory said that the forest plant community, although it has its own development (syndynamic path - ontogenetic development), still cannot die or be born (some part of it can disappear or be restored, but the forest as a whole still cannot) . In Clements' defense, Tansly "jumped in" and renamed the organic theory "superorganismic". Although nowhere in the text does this state that Wohlleben views the forest in the same way as Clements and Tansley, as a superorganism (composed of many small mutually coordinated organisms: plants, animals, fungi, microorganisms), which has its own metabolic processes, physiognomy (but not as an organism), structure, developmental processes, pathogens ... and he describes all that in an easy and simple way, bringing it closer to the human civilization that was reborn from nature and the forest.

Trailer for the movie "The Secret Life of Trees"

Peter Wohlleben (1964) studied forestry and was an official of the Provincial Forest Administration in Germany for over twenty years. He resigned in order to realize his ecological ideas and today he manages the ecological forest plant on the Eiffel Mountain, where he dedicated himself to the return of the virgin forest. The book THE SECRET LIFE OF TREES - What trees feel, how it communicates was published in 2015 with the original title: "Das geheime Leben der Bäume: Was sie fühlen, wie sie kommunizieren - die Entdeckung einer verborgenen Welt". The English translation was published in September 2016. This book was also the inspiration for the documentary “Intelligent Trees” which shows several of Wohlleben’s observations. In the film, Peter appears together with Suzanne Simard, a professor of forest ecology at the University of British Columbia, who has been researching interactions between trees through mycorrhizal networks since 1997. The second documentary was made in 2020 and was shown in cinemas in the United States under the title Hidden Life of Trees. In addition to the above book, he has written several publications on nature: The Hidden Life of Animals: Love, Sadness, and Compassion: Surprising Observations of the Hidden World; The secret wisdom of nature: trees, animals and the extraordinary balance of all living beings - stories from science and observation; Can you hear the trees talking?; Tree heartbeats: Accepting our ancient connection to forests and nature ...

The book "THE SECRET LIFE OF TREES - What trees feel, how they communicate" helps forestry experts, biologists, ecologists to restore already forgotten knowledge - learning from studies and sheds some new light on them, arbitrating with new facts, creating a new perspective and space for understanding. Wohlleben without pathos, aesthetic embellishment and distortion of facts tells the story of relationships and events in the forest. The author opens people's eyes to the soul of the forest and allows them to love and understand it in a new way, and helps them separate from their zone of anthropocentric comfort and animates them to start living close to nature.

 

SILVA FABULARUM ili TAJNI ŽIVOT DRVEĆA

 

SILVA FABULARUM ili TAJNI ŽIVOT DRVEĆA  - Šta drveće osjeća, kako komunicira /Peter Wohlleben/

Obliazak knjižare za mene je kao odlazak djetetu u slastičarnu sa radošću i znatiželjom i obavljam ga po određenom ritualu, prvo razgledam policu sa stručnom literaturom (gdje po običaju nema ili ima ali vrlo malo šumarske stručne literature, barem u BiH), a zatim odem do police sa beletristikom. Nedavno sam baš sa takvim zadovoljstvom i opisanim redom došao do police knjiga beletristike i zapazio nebičan naziv knjige „Tajni život drveća“ autora Peter-a Wohlleben-a. Pomislio sam: „Šta li je ovo, da li je neka greška u smještaju knjiga po policama ili neki „ludo -neobični“ naziv knjige?“ Nasumično sam otvorio nekoliko strana, pročitao nekoliko rečenica i odmah je kupio.

Kakva je zapravo knjiga „Tajni život drveća“??? Odgovor na ovo pitanje ćete najbolje otkriti sami ako je pročitate, a ja ću pokušati da vam je približim onako kako sam je ja vidio (odnosno čitao). Iako u naslovu piše da se priča odnosi na drveće, zapravo u cijeloj knjizi radnja je posvećena šumi i njenim sastavnim dijelovima.  U ovoj knjizi koja nema klasičnu strukturu romana, šuma je i objekt i subjekt radnje. Moram priznati da je autor genijalno ispričao priču o šumi na prilično, lak, interesantan, zanimljiv i konstruktivan način. Knjiga je pisana na takav način da je prijemčiva kako za šumarske stručnjake tako i za potpune laike koji o šumi znaju samo sa slika TV-a iz nakada serije Opstanak, a danas npr.: National Geographic ili Discovery kanala.

Kao što se može pretpostaviti iz naslova „Tajni život drveća“ ne predstavlja lirske opise ljepote šuma, što se često koristi u beletristici. Knjiga Peter-a Wohlleben-a koju preporučujem za čitanje, predstavlja prikaz mnogih prirodnih procesa – događaja i odnosa u šumi. Ona daje analizu rada šumskog ekosistema, odnosno daje opise složenih prirodnih procesa uz upotrebu vrlo jednostavnog riječnika prijemčivog za svakog iole zainteresiranog čitatelja. Zapravo skupina odvojenih priča (poglavlja) iz ove knjige daje sliku bezvremenog kibernetičkog samoorganizirajućeg „superorganizma“. Priče koje čine ovu knjigu mogu se odvojeno čitati, ali skupa čine jedinstvenu „fabulu“ – Priče o šumi (lat. Silva fabularum).  Kao čovjek koji se također bavi pisanjem moram istaći da je veoma teško pisati „običnim - narodnim“ jezikom o veoma stručnim stavrima. Wohllben je u potpunosti uspio napraviti jasan i jednostavan  lingvistički most između nauke, struke i „običnog“ čitatelja. S toga, nije ni čudo što je knjiga označena kao svjetski bestseler.

Nazivi priča poglavlja otkrivaju tematiku poglavlja npr. poglavlje „Ljubav“ opisuje proces razmnožavanja – reprodukcije sjemena: „Od vrste zavisi  da li svakog proljeća ima ljubavi među drvećem. Dok četinari po mogućnosti jednom godišnje šalju svoje sjeme na put, lišćari imaju potpuno drugačiju strategiju“.... ili poglavlje „Jezik drveća“ opisuje način komunikacije između drveća npr.: „Jedna jedina gljiva se tokom vijekova može raširiti na mnogo kvadratnih kilometara i na taj način premrežiti cijelu šumu. Ona prenosi kroz svoje vodove signale od jednog stabla do drugog i pomaže im da razmjene poruke o insektima, suši i drugim opasnostima. U posljednje vrijeme čak i nauka pominje Wood-Wide-Web u našim šumama“... ili npr. poglavlje : „Drvo kao klima uređaj“ gdje opisuje: „Što jedna šuma ima više živog i mrtvog drveća, to je moćniji humusni sloj tla i u ukupnoj masi se zadržava više vode. Isparavanje proizvodi hladnoću, a to opet sprečava isparavanje veće količine. Moglo bi se reći i da nedirnuta šuma može da se znoji ljeti i postiže isti efekat kao znoj kod ljudi.“ O drugim brojnim poglavljima (pričama) i njihovim sadržajima neću pisati, ostaviti ću ih na radost čitanja budućim čitateljima.

Može se reći da je Wohlleben dao šumama, stari - novi oblik promatranja, jer ih posmatra kao superorganizam. Slično je o organizmičkoj teoriji biljnih zajednica pisao Clements. Međutim, kritičari ove teorije govorili su da šumska biljna zajednica iako ima svoj razvoj (sindinamski put – ontogenetski razvoj ) ipak ne može da umre niti da se rodi, (može nestati ili obnoviti se neki njen dio, ali šuma u cijelosti ipak ne može). U odbranu Clementsa „uskočio“ je Tansly koji je organizmičku teoriju preimenovao u „superorganizmičku“. Iako u tekstu to nigdje ne navodi, vidi se da Wohlleben šumu posmatra na isti način kao Clements i Tansley, kao superorganizam (sastavljen od puno malih međusobno koordiniranih organizama: biljaka, životinja, gljiva, mikroorganizanma), koji ima svoje metabolitičke procese, fizionomiju (ali ne kao organizam), strukturu, razvojne procese, patogene... i sve to opisuje na lak i jednostavan način približujući je ljudskoj civilizaciji koja se odrodila od prirode i šume.

Peter Wohlleben (1964) je studirao šumarstvo i bio preko dvadeset godina službenik Pokrajinske uprave šuma u Njemačkoj. Dao je otkaz da bi ostvario svoje ekološke ideje i danas rukovodi ekološkim šumskim pogonom na planini Ajfelu, gdje se posvetio povratku prašuma. Knjiga TAJNI ŽIVOT DRVEĆA  - Šta drveće osjeća, kako komunicira je objavljena 2015. sa originalnim nazivom: „Das geheime Leben der Bäume: Was sie fühlen, wie sie kommunizieren - die Entdeckung einer verborgenen Welt“. Prijevod na engleski jezik objavljen je u septembru 2016. Ova knjiga je bila i inspiracija za dokumentarni film „Inteligentna stabla“ u kome se prikazuje nekoliko Wohllebenovih zapažanja. U filmu se Peter pojavljuje zajedno sa Suzanne Simard, profesoricom ekologije šuma na Univerzitetu Britanske Kolumbije, koja je od 1997. godine istraživala interakcije među drvećem putem mikoriznih mreža. Drugi dokumentarni film snimljen je 2020. i prikazan je u kinima u Sjedinjenim Državama pod naslovom Skriveni život drveća. Osim navedene knjige napisao je više publikacija o prirodi: Skriveni život životinja: ljubav, tuga i suosjećanje: iznenađujuća zapažanja skrivenog svijeta; Tajna mudrost prirode: drveće, životinje i izvanredna ravnoteža svih živih bića - priče iz nauke i posmatranja; Možete li čuti kako drveće priča?; Srčani otkucaji drveća: Prihvatanje naše drevne veze sa šumama i prirodom...

Trailer za film  "Tajni život drveća"

Knjiga „TAJNI ŽIVOT DRVEĆA  - Šta drveće osjeća, kako komunicira“ pomaže šumarskim stučnjacima, biolozima, ekolozima u vraćanju već zaboravljenih znanja - učenja iz studija i baca na njih neko novo svjetlo, arbitrirajući novim činjenicama, stvarajući novi pogled i prostor za razumijevanje. Wohlleben bez patetike, estetskog uljepšavanja i iskrivljavanja činjenica priča o odnosima i događanjima u šumi. Autor ljudima otvara pogled u dušu šume i omogućava da je zavole i razumiju na jedan nov način, te im pomaže da se odvoje iz svoje zone antropocentričnog komfora i animira ih da počnu živjeti blisko prirodi.

Smrt trave, Osmi putnik i Paromlinska ulica u Sarajevu

 

Smrt trave, Osmi putnik i Paromlinska ulica u Sarajevu

Šta povezuje John-a Cristophera (autora SF romana Smrt trave iz 1954. godine) Ridley-a Scott-a (redatelja klasika SF filma Osmi ptunik iz 1986. godine) i ulicu Paromlinska u Sarajevu (dio koji se nadovezuje na ul. Nedima Filipovića 2021 godine)? Na ovo naizgled potpuno nevezani skup pojmova postoji logički odgovor koji će biti obajšnjen u nastavku teksta.

SF roman Smrt trave John-a Cristopher-a prati porodicu radničke klase koja se zatekla u haosu izazvanom invazijom virusa (iz Kine  slučajna veza sa Covidom 19 !?)  koji uništava sve vrste biljaka iz porodice trava (Poaceae), kako je u naslovu knjige navedeno. Posljedica je nestašica hrane jer dosta hrane koja predstavlja osnovu prehrane ljudi (ali i životinja kojima se hrane ljudi) zapravo pripada ovoj porodici npr. riža, pšenica, kukuruz, raž, ovas, ječam...  U ovoj knjizi invazivni virus prijeti da izazove kolaps civilizacije (nije li slična situacija danas sa Covidom-19). Preporučujem svakako da pročitate ovu knjigu, posebno ako volite SF literaturu.

SF filmski klasik Osmi putnik Ridley-a Scott-a opisuje invaziju – stvorenja (Alien-a) koje pravi invaziju na svemirski brod napada posadu koju potpuno uništava sa mogućnšću da dođe na Zemlju. Većina posade strada u borbi protiv ovoga stvorenja uprkos modernom informatičkom okruženju i oružju za borbu. U filmu ipak na kraju ljudi pobjeđuju ovo invazivno stvorenje Alien-a. Vjerujem da je većina ljudi generacije iz 60-tih i 70-tih pogledala ovaj film, preporučujem i mađim generacijama da ga pogledaju.

U Paromlinskoj ulici u Sarajevu, nema dramaturgije, nema režije, nema kolapsa civilizacije, nema stradanja ljudi u strašnim scenama, nema SF-a ali ima pojave stvarne invazivne vrste koja nije (sub)spontano raširena (kao fikcijama u ranija dva SF primjera). Invazivna vrsta unijeta je u Sarajevo, sa namjerom da nam uljepša Grad i poboljša kvalitet života u njemu, nažalost postigao se potpuno suprotan efekat. Radi se o invazivnoj vrsti drveta lat. Prunus serotina, narodni naziv crna (kasna) sremza, koja vodi porijeko iz USA, a u Evropi predstavlja invazivnu vrstu.

Iz prethodnog pasusa se logički nameće odgovor na postavljeno pitanje, ova tri pojma povezuje pojava invazivnih vrsta. Nažalost invazivna vrsta drveta Prunus serotina nije fikcija ona je stvarna i donijeta je od stručnjaka koji je nisu smjeli unijeti. Ova vrsta je posađeno u  drvorednoj hortikulturnoj strukturi Paromlinske ulice. O uticaju i invazivnosti ove vrste sam prvi puta čuo na sutručnoj ekskurziji u Italiji 1998. godine kada smo obiliazili šume u blizini Milana. Tada sam čuo priču da je ´30 godina prošlog vijeka kada se još nije znalo puno o ekologije pogotovo o (sin)ekologiji biljnih zajednica u vrijeme Musolinija vršena su masovna pošumljavanja.  Pošumljavanja su vršena stranim (alohtonim) vrstama drveća najviše kasnom sremzom (Prunus serotinom) i crvenim hrastom (Quercus rubra). Ove vrste su nekih 60-80 godina kasnije uticale na izmjenu prirodnog sastava vrsta i izmjenu strukture nizijskih šuma u cijeloj Lombardiji (pokrajina u Italiji). Navedeno drveće se toliko se intenzivno širilo da je onemogućilo obnovu prirodnih šuma eksostemski, estetski, ekonosmki  i socijalno vrijednijim domaćim (autohtonim) vrstama drveća.

 

Foto - Plodovi kasne sremze (Prunus serotina)

Šta su to invazivne vrste - organizmi? To su strane vrste – organizmi (životinje, biljke, gljive ili virusi) koje su unijete alohtone vrste (strane -  ne nativne vrste, donijete u neko područje)  kao nove i koje prave štetu ekosistemu, ekonomiji, zrdavlju čovijeka ili životinja. Invazivni organizmi mogu izazvati izumiranje domaćih biljaka i životinja, smanjiti bioraznolikost.  Ovi organizmi takmičeći se autohtonim (domaćim organizmima) vrstama za ograničene prirodne resurse npr.: hranu, prostor, svjetlost, vodu..., nad kojima imaju prednost, dovode do promjena staništa. To može rezultirati velikim ekonomskim uticajima, temeljnim poremećajima ekosistema i uticajima na zdravlje ljudi i životinja. 

Za razliku od invazivnih organizama iz SF klasika i od većine invazivnih vrsta koje se šire na nova područja same bez htijenja čuvijeka (npr.: skrivene kao spore gljiva, u čahurama insekata, anemohorijom (širenje sjemena biljaka putem vjetra), puštanjem na slobodu riba iz akvarijuma od ljudi koji ne poznaju skrivene opasnosti koje one mogu mogu izazvati...),  opaženu invazivnu vrstu drveta u naše ekosisteme su unijeli ljudi koji bi trebali brinuti o istim. Ali krivnja za ovu pogrešku nije samo njihova. Kriv je i  sistem koji ne vodi brigu o ovim i sličnim ekološkim pitanjima, manjak je pravne regilative po ovim pitanjima, krivnja je i do akademske zakjednice koja ne vrši intenzivna obrazovanja i ne daje dovoljno uputa i informacija u stalnim novim pretnjama vezanim za pojave invazivnih vrsta.   

Upravo je pandemija tipom (vrstom) virusa Covid-19 pokazala opasnost od invazivih organizama. Sličnih pojava već smo imali nedavnoj prošlosti u šumama Evrope. Sjetimo se uništavanja i nestanka brijestova Evrope usljed pojave holandske bolesti izazvane glivicom  - Ophiostoma ulmi. Sličnu pojavu i gotovo uništenja pitomog kestena u Evropi imali smo usljed raka pitomog kestena izazvane gljivicom Endotia parasitica. Danas imamo uzročnik oboljevanja i odumiranja vrsta iz roda Fraxinus (jaseni) u patogenoj gljivi - Chalara fraxinea. Ova gljiva koja se pojavila i u BiH svojim djelovanjem uzrokuje sušenje lišća, izbojaka, grana, cijelih stabala i kompletnih sastojina, od koje za sada nema zaštite. Sjetimo se koje ekonomske štete je izazvala krompirova zlatica ili zdravstvene (a time i ekonomske) širenje ambrozije koja izaziva nevjerovatno snažne alergije kod ljudi. Gotovo su nebrojeni primjeri pojave i uticaja invazivnih organizama na ljudsko društvo i prirodu kao cijelinu u svijetu.

 Drvored kasne sremze (Prunus serotina) u Paromlinskoj ulici

O današnjem stanju ljudske zajednice izazvane Coronom ili nestankom pojedinih vrsta drveća je gotovo proročki govorio pokojni profesor dendrologije Šumarskog fakulteta u Sarajevu, prof.dr. Nikola Janjić, koji je u jednom našem razgovoru rekao: „Ako su nestali brijestovi, mogu i ljudi“, želeći naglasiti teoretsku mogućnost pojave neke nove nepoznate invazivne bolesti na koju ljudi neće biti otporni, a za koju neće biti lijeka. Moja mladost tada nije htijela da prihvati takvu mogućnost, a koja je danas gotovo stvarna pojavom Corone. 

Ako se u BiH ne donesu novi programi upravljanja u borbi protiv invazivnih vrsta, neizbježno je da će stići nove invazivnije vrste, te da će ukupni uticaji ovih vrsta na našu ekonomiju, ekosisteme i zdravlje ljudi nastaviti i dalje rasti. Na nama je da pokušamo da spriječimo unošenje ili bar usporimo njihovo širenje u prirodu,  kao i da obrazujemo društvo u cjelini kako da se borimo protiv ovih organizama.  U ovom vijeku osim borbi protiv klimatskih promjena očekuje nas borba protiv invazivnih organizama.