Smrt trave, Osmi putnik i Paromlinska ulica u Sarajevu

 

Smrt trave, Osmi putnik i Paromlinska ulica u Sarajevu

Šta povezuje John-a Cristophera (autora SF romana Smrt trave iz 1954. godine) Ridley-a Scott-a (redatelja klasika SF filma Osmi ptunik iz 1986. godine) i ulicu Paromlinska u Sarajevu (dio koji se nadovezuje na ul. Nedima Filipovića 2021 godine)? Na ovo naizgled potpuno nevezani skup pojmova postoji logički odgovor koji će biti obajšnjen u nastavku teksta.

SF roman Smrt trave John-a Cristopher-a prati porodicu radničke klase koja se zatekla u haosu izazvanom invazijom virusa (iz Kine  slučajna veza sa Covidom 19 !?)  koji uništava sve vrste biljaka iz porodice trava (Poaceae), kako je u naslovu knjige navedeno. Posljedica je nestašica hrane jer dosta hrane koja predstavlja osnovu prehrane ljudi (ali i životinja kojima se hrane ljudi) zapravo pripada ovoj porodici npr. riža, pšenica, kukuruz, raž, ovas, ječam...  U ovoj knjizi invazivni virus prijeti da izazove kolaps civilizacije (nije li slična situacija danas sa Covidom-19). Preporučujem svakako da pročitate ovu knjigu, posebno ako volite SF literaturu.

SF filmski klasik Osmi putnik Ridley-a Scott-a opisuje invaziju – stvorenja (Alien-a) koje pravi invaziju na svemirski brod napada posadu koju potpuno uništava sa mogućnšću da dođe na Zemlju. Većina posade strada u borbi protiv ovoga stvorenja uprkos modernom informatičkom okruženju i oružju za borbu. U filmu ipak na kraju ljudi pobjeđuju ovo invazivno stvorenje Alien-a. Vjerujem da je većina ljudi generacije iz 60-tih i 70-tih pogledala ovaj film, preporučujem i mađim generacijama da ga pogledaju.

U Paromlinskoj ulici u Sarajevu, nema dramaturgije, nema režije, nema kolapsa civilizacije, nema stradanja ljudi u strašnim scenama, nema SF-a ali ima pojave stvarne invazivne vrste koja nije (sub)spontano raširena (kao fikcijama u ranija dva SF primjera). Invazivna vrsta unijeta je u Sarajevo, sa namjerom da nam uljepša Grad i poboljša kvalitet života u njemu, nažalost postigao se potpuno suprotan efekat. Radi se o invazivnoj vrsti drveta lat. Prunus serotina, narodni naziv crna (kasna) sremza, koja vodi porijeko iz USA, a u Evropi predstavlja invazivnu vrstu.

Iz prethodnog pasusa se logički nameće odgovor na postavljeno pitanje, ova tri pojma povezuje pojava invazivnih vrsta. Nažalost invazivna vrsta drveta Prunus serotina nije fikcija ona je stvarna i donijeta je od stručnjaka koji je nisu smjeli unijeti. Ova vrsta je posađeno u  drvorednoj hortikulturnoj strukturi Paromlinske ulice. O uticaju i invazivnosti ove vrste sam prvi puta čuo na sutručnoj ekskurziji u Italiji 1998. godine kada smo obiliazili šume u blizini Milana. Tada sam čuo priču da je ´30 godina prošlog vijeka kada se još nije znalo puno o ekologije pogotovo o (sin)ekologiji biljnih zajednica u vrijeme Musolinija vršena su masovna pošumljavanja.  Pošumljavanja su vršena stranim (alohtonim) vrstama drveća najviše kasnom sremzom (Prunus serotinom) i crvenim hrastom (Quercus rubra). Ove vrste su nekih 60-80 godina kasnije uticale na izmjenu prirodnog sastava vrsta i izmjenu strukture nizijskih šuma u cijeloj Lombardiji (pokrajina u Italiji). Navedeno drveće se toliko se intenzivno širilo da je onemogućilo obnovu prirodnih šuma eksostemski, estetski, ekonosmki  i socijalno vrijednijim domaćim (autohtonim) vrstama drveća.

 

Foto - Plodovi kasne sremze (Prunus serotina)

Šta su to invazivne vrste - organizmi? To su strane vrste – organizmi (životinje, biljke, gljive ili virusi) koje su unijete alohtone vrste (strane -  ne nativne vrste, donijete u neko područje)  kao nove i koje prave štetu ekosistemu, ekonomiji, zrdavlju čovijeka ili životinja. Invazivni organizmi mogu izazvati izumiranje domaćih biljaka i životinja, smanjiti bioraznolikost.  Ovi organizmi takmičeći se autohtonim (domaćim organizmima) vrstama za ograničene prirodne resurse npr.: hranu, prostor, svjetlost, vodu..., nad kojima imaju prednost, dovode do promjena staništa. To može rezultirati velikim ekonomskim uticajima, temeljnim poremećajima ekosistema i uticajima na zdravlje ljudi i životinja. 

Za razliku od invazivnih organizama iz SF klasika i od većine invazivnih vrsta koje se šire na nova područja same bez htijenja čuvijeka (npr.: skrivene kao spore gljiva, u čahurama insekata, anemohorijom (širenje sjemena biljaka putem vjetra), puštanjem na slobodu riba iz akvarijuma od ljudi koji ne poznaju skrivene opasnosti koje one mogu mogu izazvati...),  opaženu invazivnu vrstu drveta u naše ekosisteme su unijeli ljudi koji bi trebali brinuti o istim. Ali krivnja za ovu pogrešku nije samo njihova. Kriv je i  sistem koji ne vodi brigu o ovim i sličnim ekološkim pitanjima, manjak je pravne regilative po ovim pitanjima, krivnja je i do akademske zakjednice koja ne vrši intenzivna obrazovanja i ne daje dovoljno uputa i informacija u stalnim novim pretnjama vezanim za pojave invazivnih vrsta.   

Upravo je pandemija tipom (vrstom) virusa Covid-19 pokazala opasnost od invazivih organizama. Sličnih pojava već smo imali nedavnoj prošlosti u šumama Evrope. Sjetimo se uništavanja i nestanka brijestova Evrope usljed pojave holandske bolesti izazvane glivicom  - Ophiostoma ulmi. Sličnu pojavu i gotovo uništenja pitomog kestena u Evropi imali smo usljed raka pitomog kestena izazvane gljivicom Endotia parasitica. Danas imamo uzročnik oboljevanja i odumiranja vrsta iz roda Fraxinus (jaseni) u patogenoj gljivi - Chalara fraxinea. Ova gljiva koja se pojavila i u BiH svojim djelovanjem uzrokuje sušenje lišća, izbojaka, grana, cijelih stabala i kompletnih sastojina, od koje za sada nema zaštite. Sjetimo se koje ekonomske štete je izazvala krompirova zlatica ili zdravstvene (a time i ekonomske) širenje ambrozije koja izaziva nevjerovatno snažne alergije kod ljudi. Gotovo su nebrojeni primjeri pojave i uticaja invazivnih organizama na ljudsko društvo i prirodu kao cijelinu u svijetu.

 Drvored kasne sremze (Prunus serotina) u Paromlinskoj ulici

O današnjem stanju ljudske zajednice izazvane Coronom ili nestankom pojedinih vrsta drveća je gotovo proročki govorio pokojni profesor dendrologije Šumarskog fakulteta u Sarajevu, prof.dr. Nikola Janjić, koji je u jednom našem razgovoru rekao: „Ako su nestali brijestovi, mogu i ljudi“, želeći naglasiti teoretsku mogućnost pojave neke nove nepoznate invazivne bolesti na koju ljudi neće biti otporni, a za koju neće biti lijeka. Moja mladost tada nije htijela da prihvati takvu mogućnost, a koja je danas gotovo stvarna pojavom Corone. 

Ako se u BiH ne donesu novi programi upravljanja u borbi protiv invazivnih vrsta, neizbježno je da će stići nove invazivnije vrste, te da će ukupni uticaji ovih vrsta na našu ekonomiju, ekosisteme i zdravlje ljudi nastaviti i dalje rasti. Na nama je da pokušamo da spriječimo unošenje ili bar usporimo njihovo širenje u prirodu,  kao i da obrazujemo društvo u cjelini kako da se borimo protiv ovih organizama.  U ovom vijeku osim borbi protiv klimatskih promjena očekuje nas borba protiv invazivnih organizama.