DRVENO DOBA

 

DRVENO DOBA 

Prapovijesno (preliteraturno - zapisano doba) razdoblje počinje pojavom čovjeka i traje do povijesnog razdoblja, koje karakterizira početak upotrebe pisma i pojava historiografski upotrebljivih dokumenata.  Pri podjeli ljudske prapovijesti u Euroaziji, povjesničari se obično koriste sistemom dva perioda - doba. Dvočlani sistem je periodizacija ljudske prapovijesti u dva uzastopna vremenska razdoblja, nazvana prema njihovim prevladavajućim tehnologijama izrade i upotrebe alata koje je stvorio (pra)čovjek i to:

·       Kameno doba: starije, srednje i mlađe kameno doba;

·       Metalno doba: bakarno, brončano i željezno doba.

Materijali koje je prapovjesni čovjek koristio su iz prirode i oblikovao ih je različitim tehnikama i tehnologijama za svoje potrebe. Interesantno da se u listi povjesnih prirodnih materijala za podjelu prapovjesti koje je koristio (pra)čovjek ne nalazi drvo. Iako kopnene žvotinje i ljudi pored ostalog duguju život šumi u esencijalnom smislu (npr. stanište, proizvodnja  kisika, očuvanje vode i zemljišta i sl.) u tekstu neće biti obrađena ova tematika.  U nastavku teksta u kratkim crtama pokušaće se obraditi civlizacijska (kulturološko-povjesna-ekonomska-antropološka)  veza između (pra)čovjeka i drveta u krajnjem kontekstu šume kao prirodnog resursa.

Doba vatre

Prvu upotrebu - vezu (pra)čovjeka i drveta  je korištenjem drveta za vatru. Vatra je jedna od najvažnijih sila na Zemlji koju je počeo da korsiti (pra)čovjek. Za nastanak vatre su potrebne tri komponente: kisik, izvor toplote za paljenje i na kraju gorivo za sagorijevanje – drvo, odnosno šuma, koja predstavlja glavni izvor goriva. Jasni dokazi o uobičajenoj upotrebi vatre kod pračovjeka, potiču od prije 400.000 do 300.000 godina, a uključuju ponovljenu upotrebu ognjišta i naznake pečenja mesa. Upotreba vatre (kroz upoterbu drveta) je omogućila razvoj kuhanja, proširilo ljudsku prehranu. Prema britanskom primatologu Richardu Wranghamu, kuhanje je možda imalo ulogu u širenju našeg mozga. Zbog upotrebe vatre i mogućnosti kuhanja (umjesto za varenje) (pra)čovjek je koristio svoju unutarnju energiju za razvoj mozga. Ognjište sa upotrebom drveta (osim kuhanja) zbog svjetlosti, toplote ali i zaštite je vjerovatno zbog okupljanja ljudi  formiralo društveni odnos (pra) socijalizaciju ljudi, pomažući pri tome i razvoju jezika.  Korištenje vatre od strane ljudi dugo se smatralo definirajućim svojstvom inteligencije koje nas odvaja od drugih životinja.

Čak i u modernom svijetu vremenu mikrovalnih ili indukcionih pećnica, kuhanja na gas, veliki broj ljudi u nerazvijenim zemljama ili zemljama u razvoju još uvijek veliki broj ljudi koristi drvo da kuha na njemu. U kriznim momentima, kada se prekine napajanje el. energijom ili gasom, čovjek se ponovo okrene prirodi – šumi i počne upotrebljavati drvo kao osnovni resurs za preživljavanje. Moram se sjetiti svojih sugrađana Sarajeva koji su tokom opsade grada 1992.- 1995. ložili sve što je imalo porijeklo drveta: namještaj, parket, knjige - papir, parkovski mobilijar, drveće iz parkova, panjeve, korjenje drveća... .

Doba putovanja

Usljed potrebe za osvajanjem novih prostora, radi širenja zajednice, u potrazi za hranom, bježeći od loše klime ili neprijateljskih plemena ljudsko društvo je počelo da putuje. Osim kopnom (pra)čovjek putuje i vodom. Među prvim plovnim sredstvima koje je čovjek napravio spadaju drveni kanui. Najstariji „čamac“ koji je do sada pronađen je drveni kanu od 3 metra, izgrađen oko 8.000 godina prije nove ere. Zatim može se nabrajati upotreba drveta za brodogradnju brodova: starih egipćana, grka, feničana, rimljana, vikinga, srednjeg vijeka i brodova za otkrića novog svijeta. Teško možemo i procijeniti koliko je šuma – drveća isječeno za potrebe brodogradnje.

Može se smatrati da je brodogradnja drvenih brodova bila osnovica za uspostavu šumarstva kao: nauke, struke i ekonomije. Jean Baptiste Colbert, svemoćni ministar francuskog kralja Luja XIV lično je promovisao „veliku reformaciju šuma“. Polazna politička tačka bila je politika ratne flote “kralja Sunca”  - Luja XIV. U lukama Brest i Cherbourg bile su potrebne velike količine drveta za izgradnju ratnih brodova i galija za novu francusku mornaricu. Međutim, kraljevske šume bile su u lošem stanju zbog prekomjerne eksploatacije i korupcije. Za vrijeme kralja Luja XIV, Francuska je doživjela ozbiljan nedostatak drva. Ministar Colbert upozorio je kralja da će tekuća eksploatacija francuskih šuma ugroziti izgradnju francuskih ratnih brodova, a shodno tome i političku i ekonomsku moć Francuske. Colbert je uveo široke šumarske reforme koje su usvojile ideju „bonté de la nature – zahvaljujući prirodi“ kao jedan od svojih vodećih principa. Ministar Colbert je energično djelovao, nakon detaljne inventure šuma i sveobuhvatne reorganizacije šumarstva, završio je svoj projekt reforme šuma 1669. godine s „grandioznom naredbom“. Ovom naredbom smanjena je sječa i propisane mjere obnove i održavanja visokih šuma. Sve navedeno je imalo uticaja za gospodarenje i straživanje šuma u Evropi.

Drvo je imalo značajan uticaj i na kopnena putovanja (nakon velikih putovanja brodovima i  otkrića Novog svijeta), razvojem željeznice. Posebno velike količine drveta su se koristile  ili se još uvjek koriste za gradnju željezničkih pruga, gdje drvo služi kao podloga za šine - tračnice kao drveni pragovi. Drveni pragovi istesani su ili ispiljeni od hrastovine ili bukovine, rjeđe od borovine ili arišovine. Prema podacima iz 1959. godine (kada su dominirali drveni željeznički pragovi) Svjetska željeznička mreža (koja je tada iznosila oko 1.250.000 km) položena na oko 3 milijarde pragova. Jedsnostavnom raučinicom 3 milijarde pragova X 85 kg/prag = 3.000.000 tona drvenih pragova predstavlja oko 28. 571.142 m³ oblovine drveta bez kore (uzet je primjer za bukvu). Zbog mehaničkih oštećenja, procesa truljenja i propadanja na godišnjem nivou tada se mijenjalo oko 5% ukupne ugrađene količine (oko 150.000.000 komada pragova) ili 12. 142m³ oblovine drveta bez kore. Uspostava željeznice promjenila je civilizaciju omogućavajući brz, jednostavan i lak transport ljudi i roba – dobara, razmjenu kultura, informacija, nauke, razvijajući čitav niz djelatnosti i pratećih efekata veće povezanosti.

Doba energije i industrije

Činjenica da drveni ugalj gori bolje od drveta vjerovatno je uočena ubrzo nakon što je čovjek naučio kontrolirati vatru. Oko 4000. godine prije nove ere došlo do monumentalnog otkrića, vjerojatno slučajno, kada je komad rude pao u vatru i iz nje počeo curiti metal. Proizvdonja metalnih alata: oruđa i/ili ratnog oružja u srednjem vijeku je vodlio kvalitetnijoj poljoprivrednoj proizvodnji što je dovelo do povećanja humane populacije što je pak vodilo  većoj potražnji za gorivom. Gorivo za metalnu industriju je uglavnom bilo predstavljeno drvenim ugljem - ćumurom.  Ogromna proizvodnja drvenog uglja (koja je na svom vrhuncu, koja je zapošljavala stotine hiljada radnika), bila je glavni uzrok krčenja šuma, posebno u srednjoj Evropi i Britaniji. Između 1500. i 1660. godine osnovna opskrba Britanije energentima pokazuje značajnu nestašicu. Razlozi za ovu rastuću nestašicu drvenog goriva su različiti. Potrošnja goriva se povećavala kako je stanovništvo raslo, a industrija više sagorjevala drvenog uglja i ogrijevnog drveta. Ponuda ovog energenta se smanjivala kako se velike stare šume krčile kako bi se dobilo više obrađene zemlje za rastuću populaciju. Ova rastuća nestašica drveta i drvenog uglja manifestovala se inflacijom cijena zapanjujućih razmera. Cijena ogrijevnog drveta bila je stabilna do 1540-ih, ali se učetverostručila do 1580-ih i dostigla deset puta veći nivo do 1620-ih. Drveni ugalj, iako manje ozbiljno pogođen, slijedio je isti obrazac u šestostrukom porastu do 1660-ih. Čitav ovaj period je, naravno, bio period opšte krize i brze inflacije.

Krajem XVII i počtekom XVIII vijeka rudarska industrija i topljenje ruda su “pojeli” šume Saksonije u današnjoj Njemačkoj. Izgradnja rudničkih jama (uz upotrebu tzv. jamskog drveta), vađenje rude pomoću vatre, ali prije svega zbog topioničkih peći  koje su topile rudu koristeći drveni ugalj „proždirane“ su čitave šume. Područje oko planinskih gradova uglavnom je ogoljeno bez šumskog drveća usljed stoljetne pretjerane upotrebe. Treba imati na umu da je srebro iz rudnih planina bila je ekonomska okosnica života Saksonije. Međutim,  šume koje su se nekada nalazile u blizini mjesta rudarske aktivnosti su u potpunosti nestale.  Za zamjenu uništenih šuma okoline rudarskih područja su projektovani izmijenjeni i dorađeni riječni sistemi, da bi se drvo moglo transportovati iz sve udaljenijih šumskih područja. Međutim te mjere su samo odgodile krizu. Cijene drva sve su više rasle, što je na kraju dovelo do bankrota preduzeća i zatvaranja dijelova rudarske industrije. Slično kao i u Britaniji kvalitetniji život vodio je rastu brojnosti stanovništva, što je značajno doprinijelo uništavanju i nestanku šuma.  

Slično se događalo i u Bosni. Francuski putopisac Brigcone, šumar po obrazovanju je neposredno pred aneksiju BiH 1877. godine obišao i zabilježio sljedeće: „Bosna je zemlja bogata željeznom rudom, a neki u svojim regijama sadrže brojne peći, slične onima rade u Pirinejima kao katalonske kovačnice. To je smrt šuma hrasta i bukve, gdje stabla hrane primitivnu industriju. Sječa je u svakom godišnjem dobu, čime se  dobija nekvalitetan ugalj, a frekvencija upoterbe ove vatre ima tendenciju da uništi ovo drveće, iskorištavajući drvo s velikom upornošću.” Proizvodnja drvenog uglja u doba austrijske uprave nije opadala tako je npr. u Busovači u tu svrhu 1908. godine utrošeno 116.198 prostornih metara tvrdog drveta od čega je dobiveno 39.732 prostornog metra drvenog uglja. Od te proizvedene količine je 25.545 postorna metra predato Željezari u Varešu.

I u recentnim uvjetima u razvijenim zemljama, upotreba drveta kao „alternativnog“ izvora energije je takođe stimulisan većom konkurencijom cijene drugih oblika energije: el. energija, plin, nafta.... Tako 2015. godine globalna proizvodnja energije iz bioenergije iznosila je 474 TWh, povećanje od 8% u odnosu na nivo iz 2014. godine. Do 2021. proizvodnja bioenergije predviđa se da će rasti po godišnjoj prosječnoj stopi rasta od 6% dostići oko 670 TWh. Kao primjer „moderne“ upotrebe drveta kao energenta je upotreba peleta. U 2015. godini procijenjena je globalna proizvodnja drvenih peleta na nešto manje od 28 miliona tona, koje se koriste kao primarna upotreba drveta. EU i Sjevernoj Americi dominiraju proizvodnjom drvenih peleta, a proizvodnja toplotne i električne energije iz ovog energenta je velikih razmjera. U 2015. godini oko 51% svjetske proizvodnje peleta bilo je u EU; a oko još 33% u Sjevernoj Americi.

U IX vijeku kineski alhemičar je otkrio da miješanje praha drvenog uglja sa šalitrom (kalijum nitratom) i sumporom dovodi do mješavine koja se lako sagorjeva, čime je nastao barut. Barut se koristio za stvaranje eksploziva koji je omogućio laganiji pristup uglju i  raznim rudama i mineralima  pod zemljom, čineći ogromna inženjerska dostignuća mogućim, što je promjenilo civilizaciju u potpunosti. Nažalost, barut je omogućio i lakše uništavanje života, bacajući tamnu sjenu na nauku i upotrebu drvenog uglja.

Zaključak

Na osnovu ovih nekoliko malih ali jasnih primjera (iako ih ima još ogoman broj primjera koji nisu spomenuti: industrija papira, građevinska industija, industrija namještaja i td.) može se zaključiti da koliko je čovjek modelirao drvo – šumu - pejzaž u svojoj civilizaciji, isto tolikoj mjeri drvo je modeliralo dosadašnju antropocentričnu civilizaciju.  Veliki je broj primjera gdje se smatra da je nestanak drveta (šume) uzrokovao nestanak civilzacija npr. Mesopotamija ili Polinezija (Uskršnja ostrva).

Imperijalizam predstavlja ekonomsko izrabljivanje nerazvijenih društava, tehnička i tehnološka ovisnost nerazvijenog društva te nametanje ideala potrošačkoga društva. Zapravo u povjesnom kontekstu zbog stalne i prekomjerne upotrebe drveta (šume) odnosno njihovog izrabljivanja možemo govoriti o ekološkom imperijalizmu čovjeka prema prirodi posebno šumi i drvetu. Svaki imperijalizam u svom korijenu - esenciji nije dobar (jer je izrabljivački), pa ni ovaj ekološki. Međutim, kao su primjeri zorno pokazali može se zaključiti da nema ni ekonomskog, kulturnog, socijalnog razvoja društva, nauke bez upotrebe sirovne – drveta – upotrebom šume. Ovom konstatacijom ulazimo u „čarobno“ trojstvo održivog gospodarenja prirodom: ekologija – ekonomija – pravedno društvo. Navedeno implicira da sadašnja antropocentrična civilizacija nikada se zapravo nije ni odvojila od šume niti izašla iz drevnog doba u koje je čovjek ušao upotrebom vatre. Na nama kao društvu, civilizaciji, a pogotovo nas obrazovanih šumara je da na održiv način, upravaljamo ovim esencijalnim resursom, posebno u kontekstu klimatskih promjena koje su nam pred vratima. Na osnovu navedenog možemo konstatirati da osim prapovjesnog kamenog i metalnog doba postoji civilizacijski stalno tekuće vrijeme – period u kome čovjek bivstvuje od nastanka do danas a koji možemo nazvati DRVENO DOBA.