ponedjeljak, 8. studenoga 2021.

SARAJEVSKA TIPOLOŠKA ŠKOLA

 

SARAJEVSKA TIPOLOŠKA ŠKOLA 

Ove godine se navršava 50 godna od objavljivanja prve monografije o tipologiji šuma u BiH: „Tipovi bukovih šuma i mješovitih šuma bukve i jele sa smrčom u Bosni i Hercegovini“ autora: M. Ćirić, V. Stefanović, P. Drinić (1971.), posebna izdanja, Šumarski fakultet i Institut za šumarstvo, Univerzitet u Sarajevu. 

Međutim, priča o tipologiji šuma u BiH počinje mnogo ranije, naime u Šumarskom listu 1933. godine prof. Fazlija Alikalfić (tada student šumarstva u Pragu, kasnije nastavnik Šumarskog fakukteta u Sarajevu i rektor Univerziteta u Sarajevu) prevodi članak sa češkog jezika autora Gastona H. Gutha, pod nazivom: „O tipovima šuma u teoriji i praksi“.  Uredništvo časopisa u fusnoti članka navodi: „Radi važnosti i aktuelnosti tipologije za moderno šumarstvo donosimo ovdje članak uvaženog čehoslovačkog pisca o finskoj tipologiji“. Iniciran ovim člankom Sergije Ošmjanski (Ruski šumar koji se bavio tipologijom, a živo i radio je u Kraljevini Jugoslaviji)   iste godine (1933.) piše: „Upoznavši se sa bosanskim šumama došao sam do zaključka, da posao na proučavanju tipova i izradi klasifikacije, koji je meni u početku izgledao suviše zamašan, u stvari nije nemoguć, ali je potrebno probuditi interes za tipološka istraživanja u širim šumarskim krugovima“... Ali čini se da je ipak želja Ošmjanskog ostala samo želja do iza Drugog svjetskog rata. Tada počinju ulaganja u općenito u nauku i istraživanja i šumarska nauka doživljava svoju razvoj u BiH posebno sa otvaranjem Šumarskog fakulteta u Sarajevu.

Godine 1961. u Sarajevu je održano savjetovanje: „Uloga i mjesto fitocenologije u savremenoj šumskoj privredi“, na kome su učestvovali svi značajniji fitocenolozi Jugoslavije. Međutim, iz referata se vidi da se miješaju uloge  tipologije šuma i fitocenologije – miješaju se pravci i škole ali se jasno navodi potreba uključivanja fitocenološko-pedološkog dijela (kasnije shvaćene kao tipologija šuma) u gospodarenju šumama.

Kolika je konfuzja vladala `60-tih godina prošlog vijeka oko upotrebe naziva i ciljeva tipologije šuma i fitocenologije može se zaključiti i po nazivu udžbenika. Među prvim udžbenicima koji su štampanim na Šumarskom fakultetu u Sarajevu je udžbenik „Tipologija šuma“ autora – Prof.dr.Vitomira Stefanovića sa početka šezdesetih godina prošlog vijeka (tačnije 1963. godine), kada se još uvijek nisu jasno razlučivale razlike između fitocenologije i tipologije šuma.  Kada se pregleda sadržaj ove knjiga uočljivo je da je ona predstavljala osnovu za kasnije štampan udžbenik: „Fitocenologija sa pregledom šumskih fitocenoza Jugoslavije“. 



                                        Korice knjige: "Tipologija šuma" (1963.) autor V. Stefanović

Tipologija šuma kao naučna discilina na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu se razvija od ’60-tih godina prošlog vijeka. U to vrijeme nosioc predmeta je bio Prof.dr. Vitomir Sefanović, koji je 1968. godine i napisao jedini nastavni materijal – skriptu pod nazivom „Tipologija šuma“ (ne treba je positovejetiti sa spomenutom istoimenom knjigom)  koja se koristila u odvijanju nastave predbolonjskog dodiplomskog studija, i koja je objavljena u pet izdanja (posljednje izdanje 1986.). Tipologija šuma je dugo bila dio predmeta koji se zvao: „Fitocenologija sa tipologijom šuma“. Može se reći da je Tipologija šuma u okviru ovoga predmeta više bila kurs sa malim fondom sati. Međutim, kako je tipologija šuma predstavljala fundament – osnovu za uređivanje šuma, o tipologiji šuma se više izučavalo na postdiplomskom ciklusu šumarskog studija i to na oblastima: ekologija šuma i uređivanje šuma, i to pod nazivom: Uređivanje šuma na tipološkim osnovama. Zasebna literetura iz Tipologije šuma ni za postdiplomski ciklus studija nije postojala, nego su se koristile određene vezane naučne oblasti – terenska saznanja i kao lekcije perdavale u oblasti tipologije šuma u okviru predmeta iz vegetacijskih i pedoloških nauka (koji čine osnovu tipologije šuma).

Razvojem univerzitetskog obrazovanja u EU, odnosno izmjenom studiranja u smislu Bolonjskog procesa i u BiH došlo je do značajnih strukturnih promjena organizacije studija na Šumarskom fakultetu u Sarajevu. Uvodi se novi način studiranja 3 godine osnovni studij (I ciklus) i 2 godine magistarski studij (II ciklus). U novoj šemi studiranja dolazi do razdvajanja Fitocenologije (koja je perimenovana u Nauku o šumskoj vegetaciji) i Tipologije šuma. Tipologija šuma postaje samostalni predmet sa većim fondom sati na drugom ciklusu studija. 

Tipologija šuma svoju naučnu kulminaciju u Bosni i Hercegovini doživljava sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga vijeka, kada su se izučavali i objavile monografije o pojedinim tipovima šuma npr.: bukve, bukve i jele (sa smrčom), kitnjaka, bijelog bora, bijelog bora i smrče...:

-       Ćirić, M., Stefanović, V., Drinić, P. (1971): Tipovi bukovih šuma i mješovitih šuma bukve i jele sa smrčom u Bosni i Hercegovini; Posebna izdanja, Šumarski fakultet i Institut za šumarstvo, Univerzitet u Sarajevu,  Sarajevo.

-       Stefanović V., Beus, V., Manuševa, L., Pavlič, J., Petrović, M., Vukorep, I (1977):Tipovi šuma hrasta kitnjaka u Bosni i Hercegovini; Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu; God. XX, Knj. 20; Sv 1-2; Sarajevo.

-       Stefanović V, Beus, V., Manuševa, L., Pavlič, J., Petrović, M., Vukorep, I. (1977): Tipovi šuma crnog i bijelog bora u Bosni i Hercegovini; Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu; God. XX, Knj. 20; Sv 1-2; Sarajevo.

-       Stefanović, V.,Burlica, Č., Dizdarević, H., Fabijanić, B., Prolić, N. (1977): Tipovi niskih degradiranih šuma submediteranskog područja Hercegovine; Šumarski fakultet i Institut za šumarstvo u Sarajevu, Posebna izdanje br. 11., Sarajevo.

-       Stefanović, V., Burlica, Č., Dizdarević, H., Fabijanić, B., Prolić, N. (1977): Tipovi niskih degradiranih šuma submediteranskog područja Hercegovine. Šumarski fakulteti i Instituti za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu, Posebna izdanja br. 11., Sarajevo.

-       Stefanović, V., Beus, V., Bozalo, G., Pavlič, J., Vukorep, I. (1983): Tipovi šuma smrče i bijelog bora, jele i smrče i smrče u Bosni. Šumarski fakltet u Sarajevu, posebna izdanja br. 15., Sarajevo.

Ova tipološka istraživanja i publikacije su „posljedica“ projekta: „Inventura šuma na velikim površinama u BiH“ (1964.-1969.) i kartiranja šumske vegetacije. Ovaj period možemo nazavti nastankom i zlatnim dobom sarajevske tipološke škole, kao jednog od najznačajnih u SFRJ. Koliko je bila snažna „tipološka istraživačka scena“ u BiH tih godina može ilustrirati podatak da su bila razrađena čak dva tipološka sistema (u uoptrebi ostao jedan) i više klasifikacijskih sistema za pedološka kartiranja (stari i novi) sa odgovarajućim kodovima za kartiranje (što samo po sebi predstavlja ogroman posao). Kako je navedeno u BiH su paralelno napisane i razvijene dvije tipološke metode i to: metoda - Ćirić, Stefanović i Drinić (u manuskripti napisane 1967. – publicirane 1971.) i  metoda Burlica i Fabijanić (prvobitno objavljen u radu Fabijanića, 1967, da bi bio modifikovan i sveobuhvatnije razrađen od Burlice i Fabijanića 1969.). U pojedinim Republikama bivše SFRJ nije razvijen niti jedan tipološki sistem šuma.

Šumarski stručnjaci su prema ovom novousvojenom tipološkom metodu (koji je bio bolje prilagođen šumarskoj praksi) vršili kartiranja šuma u BiH (Vojniković et al. 2017). Ovo je predstavljalo drugačiji pristup od „uobičajenog kartiranja“ po Braun-Blanquet metodi koja se koristila u prvobitnim vegetacijskim istraživanjima i kartiranjima šuma iz 50-tih godina prošlog vijeka (Fukarek, 1955, 1957,1958.). Prema ocjeni IUFRO-a za potrebe šumarstva (posebno uzgajanja šuma) eksperata kao najbolji metod je ocjenjen Eberswalder kobinovani metod Kopp-a (Dombois et Ellenberg, 2002.). Treba istaći metoda Kopp-a značajno se poklapa sa metodom tipološkog kartiranja šuma u BiH, gdje se slično kao u Kopp-ovom metodu također prikupljaju podaci o šumskoj vegetaciji (sastojiniski tip – edifikator i subedifikator) i tlu.

Detaljna kartiranja šumske vegetacije i šumskih zemljišta u Bosni i Hercegovini i izrada karata realne šumske vegetacije i karata šumskih zemljišta, na novim topografskim osnovama (M 1:25.000, djelomično M 1:10.000), započeta su 1969. godine, po metodi Ćirić, Stefanović, Drinić iz 1967. godine. Ranije karte M 1:25.000 i M 1:10.000 su pantografisane iz karata sitnijeg mjerila (M 1:50.000 i M 1:100.000), zbog čega je prikaz terena bio manje tačan, odnosno njihovo mjerilo je bilo samo formalno pa prema tome i njihov sadržaj, najčešće, samo orijentacion. Karte šumske vegetacije i karte šumskih zemljišta na novim topografskim osnovama su, između ostalog poslužile za izradu tipoloških karata kao osnova za savremeno gospodarenje šumama i šumskim zemljištem. Kartiranja su obavljena po gospodarskim jedinicama, a prvi radovi kartiranja i izrade karte realne šumske vegetacije i karte šumskih zemljišta obavljeni su za G.j. „Gostović“ a zatim, do kraja 1971. godine i za cijelo šumsko gospodarsko područje „Krivajsko“ Zavidovići. Kartografi su bili asistenti Instituta za šumasrtvo u Sarajevu: Vladimir Beus, Svetozar Golić, Ljubiša Marković i Jovan Travar. Slijedila su kartiranja drugih šumsko gospodarskih područja i do kraja 1990. godine iskartirano je i urađene su karte za blizu 70% površina šuma i šumskih zemljišta u Bosni i Hercegovini . U kasnijim radovima neki od prvih kartografa nisu učestvovali a uključili su se novi, dipolomirani inženjeri šumarstva iz preduzeća „Šumaplan“ u Sarajevu: Borivoj Krstović, Boško Miloš, Milenko Pinjuh, Nusret Talović i Josip Vrljičak.

Međutim, '90 -tih godina prošlog vijeka zbog ratnih razloga prestaju tipološka istraživanja šuma. Uz navedeno, početkom dvijehiljaditih odlaskom tipoloških stručnjaka u penziju ili izvan BiH, dolazi do daljnjeg umanjenja tipoloških istraživanja i publiciranja tipološke literature u BiH. Također, u ovom periodu, prestaju značajnija izdvajanja za nauku koja bi potpomogla i tipološka istraživanja šuma u BiH.  Posljedica je da tipološka nauka u šumarstvu stagnira i „preživljava“ na osnovu prvobitnih istraživanja i publiciranja prve generacije tipologa. Od nekada dvadesetak tipologa na Šumarskom fakultetu u Sarajevu i Institutu za šumarstvo koliko je radilo u BiH, danas je  aktivnih svega nekoliko.

S obzirom da su postojali: osnivači, naučna metodologija, sistematika - klasifikacija, korisnici, naučna literatura i stalna upotreba i nadogradnja tipološkog sistema šuma što je izvorno razrađeno na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, ovaj način rada i upotrebe topološke klasifikacije šuma može se staviti pod skupni naziv „Sarajevska tiploška škola“. Ovaj članak predstavlja svojevrsni omaž – sjećanje i zahvalnost svim koji su radili na uspostavi i razvoju ovoga „autohtonog“ tipološkog pravca. 

2 komentara:

  1. Sejo Hvala veliko. Neke od kolega znam a neke ne znam ali i njima veliko hvala za ozbiljan rad i trud na utemeljenju a i izučavanju ove zanimljive materije. Pozdrav Osman H.

    OdgovoriIzbriši
  2. Poštovani kolega Huseinoviću, hvala na komentaru i lijepim riječima za rad naših starijih kolega. Svakako ih se vrijedi sjetiti. S poštovanjem
    Sead.

    OdgovoriIzbriši