ZLATO NA ZRNU ROGAČA

 

ZLATO NA ZRNU ROGAČA

 

O Međunarodnom sistemu jedinica (SI sistem) (francuski: Système International d'Unités) se uči u VI ili VII razredu osnovnih škola. Predstavlja planetarno najraprostranjeniji  sistem mjernih jedinica koji se koristi za fizičke jedinice.  Osnovne mjerne jedinice su: masa - kg; dužina - m, vrijeme - sek; jačina električna struje – A; temperatura – K; količina supstance  - mol; jačina svjetlosti – Cd. Početak SI sistema možemo vezati za sredinu XIX vijeka, kada se formira Međunarodni ured za utege i mjere.

Sve ove osnovne mjerne jedinice imaju svoje definicije. Moramo istaći da se definicije mijenjale kako je napredovala nauka i tehnologija. Od svih osnovnih mjernih jedinica, za potrebe ovog teksta će mo se osvrnuti na masu (kg) i dužinu (m). Kada sam krenuo u osnovnu školu definicija metra je glasila da je to : „40-milijunti dio dužine meridijana koji prolazi kroz Pariz“, gdje se čuvao i njegov etalon - pramjera. Kada sam krenuo u srednju školu, metar je bio određen talasnom dužinom određenoga elektromagnetskoga zračenja. Danas se metar definiše kao dužina putanje koju u vakumu pređe svjetlost za 1/299 792 458 sekundi.

Masa (kg) je od sredine XIX vijeka do prije 5 godina imala za definiciju: „Kilogram je masa međunarodnog etalona (pramjera) kilograma“ (koji se također čuva u Parizu) i zapravo predstavlja međunarodni dogovor što je to kilogram. Dugo tragalo za naučnom definicijom mase, ne koristivši etalon (pramjeru). Od 2018. godine definicija kilograma time što je Planckova konstanta određena da iznosi točno 6,62607015⋅10−34 J⋅s i ta definicija je stupila na snagu 20. maja 2019. godine. Time ja etalon – pramjera mase 1 kg otišao u povijest.

Međutim da li je to baš tako, da li je etalon mase povijest? Kao što je u prirodi uobičajeno, stvari nisu crno – bijele, postoji etalon koji se i danas koristi upravo za masu i to za najvrijednije materijale na zemlji: zlato, dijamant, platinu i srebro. O čemu se radi? Masa ali i finoća ovih vrijednih materijala se izaržava u karatima. Karat ima vezu sa prirodom, odnsono sa sjemenom jedne biljke.

Rogač ili Cetraonia silqua je vrsta drveta iz porodice Fabaceae, odnosno Leptirnjača - Mahunarki koja raste u Mediteranu. Poznata je kao jestiva i ljekovita vrsta (brašno od rogača koje se koristi u prehrani ili liječenju dijareja). Latinsko ime roda Ceratonia odnosi se na oblik mahuna, koje su poput roga, potječe od grčke riječi keras (rog). Interesantno je da je i naš narodni naziv vezan za rog - rogač. Najčešće se smatra prema različiti botaničkim etimološkim rječnicima latinska riječ “siliqua” znači mahuna, što je uticalo na latinsko ime vrste. Uvidom u opći rječnik latinskog jezika može se naći da se mahuna prevodi kao – legumen (što zaparavo i daje ime porodice Leguminosa odnosno Fabaceae). Ovo zapravo opovrgava vezu na naziva vrste rogača C. siliqua sa mahunom. Za ime vrste C. siliqua možemo naći i vezu u starorimskom novcu koji je imao naziv “siliqua”. Riječ "siliqua" na latinskom jeziku označava mjeru za suhu hranu ili težinu, a posebno se odnosila na jedinicu za mjerenje suhih plodova poput graha, pšenice ili općenito orašastih plodova. Također, riječ "siliqua" se koristila za naziv srebrnog novca koji se koristio u Rimskom carstvu od 3. stoljeća. Ovisno o razdoblju, vrijednosti i lokaciji, “siliqua” je mogla biti jedinica težine ili novca.Vezu starorimskog novca i rogača ćemo objasniti u nastavku teksta.

 

 Plod rogača – Ceratonia siliqua

(foto: S. Vojniković)

Veze čovjeka sa rogačem su “zlatne”. Unutar ploda rogača - mahune se nalaze sjemenke, a koje su vrlo slabo varijabilne u masi (svako sjeme ima 0.18 grama). To je razlog da su se u prošlosti koristile kao jedinica za mjerenje. Nekada kada su ljudi imali samo vagu za ravnotežu da bi saznali težinu bilo kojeg predmeta, težina se mjerila brojanjem broja jediničnih utega (sjemenki rogača)  potrebnih da se uravnoteži vaga. Sjemenke rogača su smatrane odgovarajućom jediničnom težinom jer se činilo da imaju ujednačenu težinu. Sam naziv karat koji služi kao jedinica za mjeru vaganja zlata i dragog kamenja dolazi od grčke riječi keration (zrno rogača). Naziv je preko srednjovjekovnog francuskog, italijanskog, i arapskog qīrāṭ povezan sa starogrčkim – keration. Početkom 20. vijeka, težina karata je određena na 200 miligrama, ili 0,2 grama. Tako npr, dijamant od 2 karata teži 400 miligrama ili 0,4 grama. Oznaka Kt (Karat) odnosi se na masu zlata ili dragog kamenja.

Karat se također koristi i kao oznaka čistoće zlata gdje je jedan karat jednak udjelu mase zlata od 1/24 ukupne mase. Odnosno također karat  ali sa oznakom Ct (Carat) potiče iz istog izvora kertion - kao i karat za masu - Kt, odnosno od sjemena rogača, ali se odnosi na finoću zlata: jedan karat je jednak 1/24 dijela čistog zlata u leguri. Proporcija 1/24 seže u starorimsko doba tokom kojih je „siliqa“ (novac iz kasnog perioda rimske imperije, 337 – 476. godine) bila jednaka 1/24 zlatnog solidusa (također novac staroga Rima iz toga perioda). Drugim riječima, prsten od 14 karata zlata sastoji se od 14 dijelova zlata i 10 dijelova nekog drugog metala, poput bakra, a čisto zlato je ono od 24 karata. Kao težina 1/1728 vaga = 0,189 g a novac je imao vrijednost 1/24 solidusa. Od Konstantinovog perioda kovan samo u srebru, a ne u zlatu. 

Tako je jedna mala sjemenka drveta rogača postala i ostala etalon – pramjera težine i finoće zlata, platine, dijamanta i srebra (koja se i danas koristi). Međutim puno je važnije da je postala i ostala simbol vrijednosti i čistoće, a posredno bogatsva i moći i tako značajno uticala na ljudsku civilizaciju.