ŠUMARSKA KOMORA U FEDERACIJI BiH – KORAK PREMA JAČOJ I ODGOVORNIJOJ STRUCI
Etimološki, pojam „komora“ potječe od latinske riječi camera, koja označava sobu ili vijećnicu. Kroz historiju ovaj termin je evoluirao i počeo se koristiti za institucije koje okupljaju pripadnike određenih profesija, uređuju njihovo djelovanje i štite interese struke. Srednjovjekovni cehovi bili su svojevrsni prethodnici modernih komora – organizacije zanatlija i trgovaca koje su regulirale proizvodnju, cjenovnu politiku i štitile interese svojih članova.
Danas profesionalne komore, poput ljekarske, advokatske ili farmaceutske, imaju sličnu ulogu u svojim oblastima. One štite struku, utvrđuju profesionalne i etičke standarde, izdaju licence ili certifikate potrebne za obavljanje određenih poslova te osiguravaju kontinuirano stručno usavršavanje svojih članova.
U Republici Hrvatskoj, naprimjer, Šumarska komora djeluje kao stručna organizacija koja okuplja šumarske stručnjake, regulira profesionalne standarde i osigurava stručno usavršavanje svojih članova. Poređenje s iskustvima Hrvatske, ali i s komorama drugih profesija, jasno ukazuje na potrebu za uspostavljanjem i razvojem sličnog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Često se kod nas postavlja pitanje: „Šta će nam komora kada već imamo diplome?“ Upravo se u tom pitanju ogleda suštinsko nerazumijevanje svrhe profesionalne komore. Jedna od ključnih razlika između fakultetske diplome i licence ili certifikata komore jeste u tome što diploma potvrđuje akademsko obrazovanje i završetak određenog studija, dok licenca komore potvrđuje stručnu osposobljenost i ovlašćuje njenog nosioca za obavljanje konkretnih profesionalnih poslova u skladu s utvrđenim standardima.
Šumarstvo je struka koja se neprestano razvija. Znanje u ovoj oblasti postaje sve obimnije, kompleksnije i zahtjevnije. Zbog toga je kontinuirano obrazovanje neophodno za održavanje visokih profesionalnih standarda u upravljanju šumama i šumskim resursima. Ukoliko ne obnavljamo znanje i ne usvajamo nove metode rada, zaostajemo – i kao pojedinci i kao struka.
Kada sam diplomirao, jedan naš stari profesor rekao mi je:
„Vreća znanja je na tvojim leđima. Ako je ne budeš dopunjavao, za 20 godina će se isprazniti. Šta ćeš onda?“
Ova jednostavna poruka možda danas ima još veće značenje nego u vrijeme kada sam je čuo. Znanje stečeno na fakultetu predstavlja temelj, ali ono ne može biti završetak profesionalnog obrazovanja.
Cjeloživotno učenje, učešće na seminarima i stručnim skupovima, pisanje stručnih i naučnih radova te uključivanje u istraživanja i projekte imaju ključnu ulogu u profesionalnom razvoju. Kroz pisanje šumarski stručnjaci mogu razmjenjivati iskustva, predstavljati nova saznanja i promovirati inovativne pristupe u upravljanju šumama. Time se ne doprinosi samo individualnom profesionalnom razvoju već i napretku cijele struke.
Šumarska komora mogla bi poticati svoje članove na pisanje i objavljivanje stručnih i naučnih radova, organizirati radionice, seminare i konferencije te osigurati platformu za razmjenu iskustava i znanja. Na taj način pisanje, čitanje i stručno usavršavanje postaju važni alati za razvoj i povezivanje profesionalne zajednice.
Trenutni sistem u velikoj mjeri počiva na ličnoj inicijativi i želji pojedinca za stjecanjem novih znanja. Moramo priznati da je to posebno teško u manjim sredinama, u kojima šumari često rade i gdje su mogućnosti za kontinuirano stručno usavršavanje ograničene.
Mnogi mladi stručnjaci, u potrazi za mogućnostima napredovanja, okreću se politici, što je, naravno, njihovo legitimno pravo. Problem nastaje onda kada se profesionalno napredovanje ostvaruje zahvaljujući političkim vezama ili utjecaju, a ne na osnovu znanja, stručnosti, iskustva i profesionalnih rezultata.
Upravo je to jedan od razloga zbog kojih nam je potrebna snažna i funkcionalna Šumarska komora. Ona bi svim kolegama, bez obzira na sredinu iz koje dolaze ili instituciju u kojoj rade, trebala osigurati jednake mogućnosti za stručno usavršavanje i profesionalno napredovanje. Znanje, stručnost i profesionalni rezultati morali bi biti osnovni kriteriji napredovanja u struci.
Jedan od mogućih modela rada Šumarske komore u Federaciji BiH mogao bi biti sistem bodovanja, sličan sistemima koji već postoje u drugim profesionalnim komorama. Takav sistem omogućio bi šumarskim stručnjacima da kroz različite profesionalne aktivnosti prikupljaju bodove potrebne za stjecanje ili obnavljanje licence, odnosno za profesionalno napredovanje.
Aktivnosti koje bi se mogle bodovati uključivale bi:
Kontinuirano stručno usavršavanje – učešće na stručnim seminarima, radionicama, konferencijama i drugim oblicima edukacije.
Pisanje i objavljivanje stručnih i naučnih radova – stručni članci, naučni radovi, monografije, priručnici i knjige.
Stjecanje dodatnih kvalifikacija i certifikata – dodatna stručna osposobljavanja kojima se potvrđuju specifična znanja i kompetencije.
Učešće u stručnim i naučnim projektima – aktivno uključivanje u projekte povezane sa šumarstvom, zaštitom prirode, očuvanjem biodiverziteta i održivim upravljanjem šumskim resursima.
Nastavak formalnog obrazovanja – stjecanje dodatnih kvalifikacija i diploma iz oblasti značajnih za razvoj šumarske struke.
Cjeloživotno učenje tako postaje profesionalna obaveza, a ne samo mogućnost. Savremeni izazovi u šumarstvu – klimatske promjene, invazivne vrste, gubitak biodiverziteta, razvoj velikih baza geoprostornih i bioloških podataka, primjena novih tehnologija, uspostavljanje i upravljanje zaštićenim područjima – zahtijevaju kontinuirano usavršavanje i prilagođavanje novim metodama rada.
Šumarska komora mogla bi biti jedan od ključnih pokretača tog procesa, osiguravajući svojim članovima pristup najnovijim stručnim i naučnim saznanjima, informacijama, metodama i tehnologijama.
Posebno je važno naglasiti potrebu za ujednačavanjem kriterija znanja i profesionalnih kompetencija koje šumarski stručnjaci stječu na različitim šumarskim fakultetima u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu. Razlike u nastavnim planovima i programima, načinu izvođenja nastave, broju i kompetencijama nastavnog kadra, dostupnosti laboratorija i istraživačke opreme, bibliotečkoj građi, stručnim praksama i uključenosti u razvojne i obrazovne projekte mogu rezultirati različitim nivoima praktičnih i teorijskih znanja.
Upravo zbog toga Šumarska komora trebala bi imati važnu ulogu u definiranju minimalnih stručnih kompetencija koje mora posjedovati svaki njen član, bez obzira na to na kojem je fakultetu stekao diplomu.
Na taj način moglo bi se osigurati da svi šumarski stručnjaci koji rade u praksi posjeduju odgovarajući nivo znanja i vještina, usklađen sa savremenim profesionalnim i međunarodnim standardima. Kroz licenciranje, stručne ispite i obavezno kontinuirano obrazovanje Komora bi mogla uspostaviti i održavati takve standarde, čime bi se povećao kvalitet rada u sektoru šumarstva, ali i olakšala profesionalna mobilnost stručnjaka unutar Bosne i Hercegovine i prema inostranstvu.
Na kraju, ne smijemo zanemariti još jedan izuzetno važan aspekt – identitet i ugled šumarske struke u društvu.
Identitet naše struke ne određuje samo ono što mi mislimo o sebi već i način na koji nas javnost doživljava. Nažalost, šumari i šumarstvo u medijima se nerijetko povezuju s korupcijom, bespravnim sječama i uništavanjem prirode. Takvu percepciju ne možemo promijeniti samo tvrdnjom da ona nije opravdana. Moramo je mijenjati vlastitim profesionalnim djelovanjem.
Snažna i nezavisna Šumarska komora mogla bi imati važnu ulogu upravo u tom procesu: postavljanjem jasnih profesionalnih i etičkih standarda, vrednovanjem znanja i stručnosti, kontinuiranim obrazovanjem svojih članova i odgovornim odnosom prema šumama kao jednom od najvažnijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.
Oživljavanje Šumarske komore u Federaciji Bosne i Hercegovine zato ne bi trebalo posmatrati kao stvaranje još jedne administrativne institucije. Komora nam nije potrebna radi Komore – potrebna nam je radi struke.
Potrebna nam je kako bismo znanje ponovo postavili u središte profesionalnog napredovanja, osigurali jednake kriterije za sve, razvijali profesionalnu etiku i vratili šumarstvu ugled koji ova struka zaslužuje.
U vremenu klimatskih promjena, ubrzanog razvoja tehnologije i sve većih zahtjeva društva prema šumama i šumarstvu, ne možemo se oslanjati samo na znanje stečeno prije deset, dvadeset ili trideset godina. Šumarstvo budućnosti zahtijeva stručnjaka koji uči tokom cijelog profesionalnog života.
Upravo bi Šumarska komora trebala biti institucija koja će takvu kulturu znanja, stručnosti, odgovornosti i profesionalnog integriteta graditi i čuvati.
(Članak je objavljen u Našim šumama Nase-sume-br.-78-79-online.pdf kao riječ Glavnog urednika)
