DA LI JE ZVUK DIO EKOSISTEMA?

 DA LI JE ZVUK DIO EKOSISTEMA?

 

Živeći naš život često nismo ni svjesni da smo uvijek vezani za zvuk, zapravo zvukovi nas okružuju kao sonosfera.  Okružuju nas prirodni zvukovi: ptica i drugih životinja, rijeke, kiše, vjetra, grmljavine… ili zvukovi koji su nastali različitim antropogenim djelovanjima: promet, muzika, govor, različiti uređaji… Faktički zvukovi nas obavijaju sa svih strana. Osim pitanja koliko fizički možemo izdržati jačinu zvuka, može se postaviti i pitanje koliko možemo izdržati psihički bez zvuka, u apsolutnoj tišnini, jer ljudski rod pririodno je vezan za zvuk.   

 

Što je to zvuk? Zvuk je mehanički val frekvencija od 16 Hz do 20 kHz, što predstavlja frekventni raspon koji čuje ljudsko uho. Zvuk se širi prostorom bez prijenosa mase. Međutim zvukom  se prenose impuls sile i energije. U vezi sa navedenim mogu se definisati sljedeci parametri zvuka: jačina, nivo jakosti, glasnoća i nivo glasnoće zvuka (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvuk).

 

Zvuk moze biti skladan kao npr. u muzici ili pjesmama, govoru. Međutim zvuk može biti  i neskladan kao kod: rada strojeva, prometa, zvuk potoka, ili kod kretanja vjetra u kojem se ne pokalpaju amplitude, faze i frekvencije. Tamo gdje vibracije zvuka ne stoje ni u kakvom pravilnom (harmoničnom) međusobnom odnosu,  zvuk nazivamo šumom. Znači šum je skup različitih zvučnih i nadzvučnih valova izazvanih vibracijama u nekom sredstvu (na primjer zraku) s kontinuiranim, vremenski nestalnim spektrom (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvuk). Šum je svugdje prisutan. Jak šum naziva se bukom. Postoji električni šum (nastaje uslijed neravnomjernog i ne jednoličnog promjena jačina napona i struje) ili šum u uhu (predstavlja stručni naziv za zujanje u uhu, koji može predstavljati bolesno stanje slušnog organa).

 

Interesano je da kod naroda južnoslavenskog govornog područja je upravo neskaldan zvuk - šum koji izaziva kretanje vjetra kroz lišće i grane drveća „ššššššš” dao ime vegetacijskoj formaciji koja se dominantno sastoji od drveća, odnosno šumi. Postoji još naziva za ovu vegetacijsku formaciju npr: gaj, lug, gora, gozd, dubrava. Prema Šugaru (2008.) šuma je najstariji staroslavenski naziv za ovu veliku vegetacijsku fromaciju koja je prostorno neprekidna, kontinuirana, dok su npr. gaj i lug manje antropogeno nastale formacije koje se nalaze na čistinama opkoljene oranicama i poljima.

 

Izgleda da je ovo stanovište vezano za šumu potpuno tačno da predstavlja najstariji naziv, jer su ljudi još u prapočetku svoga govora, često, da bi obajsnili nesto, oponašali zvukove u prirodi, pa tako i šum lišća koji se odnosio na šumu.

 

Navedeno me vodi jednom drugom zaključku. Još je Charles Darwin objasnio da je u pririodi sve podređeno promjenama, kako u kratkim, tako i dugim vrijemenskim razdobljima: od sekundi do eona.  Mijenjaju se organizmi, biotske zajednice, klima, tlo, pa čak i geološki supstrat i njegove osobine.  Ali izgleda da se pojedni zvukovi prirode kroz povijest Zemlje ne mijenjaju. Možemo zamisliti da je grmljavina, prije 500.000.000 godina zvučala isto kao i danas, slično je zvučao i zvuk potoka prije 50.000.000 godina, slično je bilo i prije 5.000.000 godina, isto je zvučao šum vjetra  kao i danas, šum kiše je isto zvučao prije 500.000 godina kao i danas ili šum valova mora prije 50.000 godina kao i danas. Ovo je vjerojatno vezano za fiziku nastanka i kretanje zvuka kroz prostor. Tako da izgleda u prirodi su promjene stalne u biotskom ili abioskom okolišu osim prirodnog zvuka koji je stalan i isto zvuči.

 

Ako poslušamo zvuk / šum vjetra na Marsu (poslušaj na web stranici: https://www.youtube.com/watch?v=3bVQOENqDQg), iako postoje fizičke razlike u atmosferi: njenoj gustini, temeparturi sastavu što utiče na kretanje zvuka i čujnost, ipak se ne možemo oteti utsiku da vjetar isto zvuči na Marsu kao na Zemlji. Možda su se isti zvukovi vjetra čuli na Zemlji kao i na Marsu kada je atmosfera bila drugačija? Da li su različiti članovi ekosistema prilagođeni na raziličite načine zvucima kroz evoliciju Zemlje?

 

Nedavno se pojavila informacija da biljke pod stresom emituju zvukove (pročitaj na web stranici: https://www.cell.com/cell/fulltext/S0092-8674(23)00262-3. Nažalost, ljudi ne čuju ovaj zvuk (infrazvuk ispod 16 Hz). Biljke se oglašavaju „klikovima“. Budući da u svakom ekosistemu je sve povezano, a biljke su značajan element ekosistema, možemo pretpostaviti da se biljke ne oglašavaju radi sebe. Postavlja se pitanje kome se upućuju ovi „zvuci“? Da li obavještavaju ostale biljke ili druge organizme o raznim opasnosti od: požara, nekog patogena, insekta, moguće sječe, visoke ili niske temperature, karakteristikama UV zračenja, mogućoj poplavi...?

 

Možemo postaviti i obrnuto pitanje: „Ako biljke imaju organe/načine za emitiranje zvuka, da li imaju i organe / neko osjetilo – prihvat zvuka“? Ili da budemo još konkretniji u razmišljanju, npr. da li je za bolji rast higrofilnih šuma potreban zvuk potoka ili npr. da li zvuk prometa utiče negativno na rast i/ili zdravlje šume??? Može se postaviti još puno sličnih pitanja u vezi zvuka i šume ili biljaka.

 

Ako posmatramo klimu i meteorološke pojave one „sensu stricto“ predstavljaju geofizičke pojave najviše vezane za mehaniku fluida i termodinamiku. Međutim klima kao geofizički elemenat ima često presudini uticaj na pojavu i osobine vegetacije na Zemlji. Analogno razmišljajući i zvuk je čisto fizička pojava, gdje možemo čak i zvuk posmatrati za geofizičku pojavu jer se njegove osobine mijenjaju od osobine atmosfere. Međutim mi još uvijek malo znamo u uticaju zvuka na ekosistem. S toga, možemo postaviti retoričko pitanje da li je zvuk dio ekosistema???