nedjelja, 19. rujna 2021.

SILVA FABULARUM ili TAJNI ŽIVOT DRVEĆA

 

SILVA FABULARUM ili TAJNI ŽIVOT DRVEĆA  - Šta drveće osjeća, kako komunicira /Peter Wohlleben/

Obliazak knjižare za mene je kao odlazak djetetu u slastičarnu sa radošću i znatiželjom i obavljam ga po određenom ritualu, prvo razgledam policu sa stručnom literaturom (gdje po običaju nema ili ima ali vrlo malo šumarske stručne literature, barem u BiH), a zatim odem do police sa beletristikom. Nedavno sam baš sa takvim zadovoljstvom i opisanim redom došao do police knjiga beletristike i zapazio nebičan naziv knjige „Tajni život drveća“ autora Peter-a Wohlleben-a. Pomislio sam: „Šta li je ovo, da li je neka greška u smještaju knjiga po policama ili neki „ludo -neobični“ naziv knjige?“ Nasumično sam otvorio nekoliko strana, pročitao nekoliko rečenica i odmah je kupio.

Kakva je zapravo knjiga „Tajni život drveća“??? Odgovor na ovo pitanje ćete najbolje otkriti sami ako je pročitate, a ja ću pokušati da vam je približim onako kako sam je ja vidio (odnosno čitao). Iako u naslovu piše da se priča odnosi na drveće, zapravo u cijeloj knjizi radnja je posvećena šumi i njenim sastavnim dijelovima.  U ovoj knjizi koja nema klasičnu strukturu romana, šuma je i objekt i subjekt radnje. Moram priznati da je autor genijalno ispričao priču o šumi na prilično, lak, interesantan, zanimljiv i konstruktivan način. Knjiga je pisana na takav način da je prijemčiva kako za šumarske stručnjake tako i za potpune laike koji o šumi znaju samo sa slika TV-a iz nakada serije Opstanak, a danas npr.: National Geographic ili Discovery kanala.

Kao što se može pretpostaviti iz naslova „Tajni život drveća“ ne predstavlja lirske opise ljepote šuma, što se često koristi u beletristici. Knjiga Peter-a Wohlleben-a koju preporučujem za čitanje, predstavlja prikaz mnogih prirodnih procesa – događaja i odnosa u šumi. Ona daje analizu rada šumskog ekosistema, odnosno daje opise složenih prirodnih procesa uz upotrebu vrlo jednostavnog riječnika prijemčivog za svakog iole zainteresiranog čitatelja. Zapravo skupina odvojenih priča (poglavlja) iz ove knjige daje sliku bezvremenog kibernetičkog samoorganizirajućeg „superorganizma“. Priče koje čine ovu knjigu mogu se odvojeno čitati, ali skupa čine jedinstvenu „fabulu“ – Priče o šumi (lat. Silva fabularum).  Kao čovjek koji se također bavi pisanjem moram istaći da je veoma teško pisati „običnim - narodnim“ jezikom o veoma stručnim stavrima. Wohllben je u potpunosti uspio napraviti jasan i jednostavan  lingvistički most između nauke, struke i „običnog“ čitatelja. S toga, nije ni čudo što je knjiga označena kao svjetski bestseler.



Nazivi priča poglavlja otkrivaju tematiku poglavlja npr. poglavlje „Ljubav“ opisuje proces razmnožavanja – reprodukcije sjemena: „Od vrste zavisi  da li svakog proljeća ima ljubavi među drvećem. Dok četinari po mogućnosti jednom godišnje šalju svoje sjeme na put, lišćari imaju potpuno drugačiju strategiju“.... ili poglavlje „Jezik drveća“ opisuje način komunikacije između drveća npr.: „Jedna jedina gljiva se tokom vijekova može raširiti na mnogo kvadratnih kilometara i na taj način premrežiti cijelu šumu. Ona prenosi kroz svoje vodove signale od jednog stabla do drugog i pomaže im da razmjene poruke o insektima, suši i drugim opasnostima. U posljednje vrijeme čak i nauka pominje Wood-Wide-Web u našim šumama“... ili npr. poglavlje : „Drvo kao klima uređaj“ gdje opisuje: „Što jedna šuma ima više živog i mrtvog drveća, to je moćniji humusni sloj tla i u ukupnoj masi se zadržava više vode. Isparavanje proizvodi hladnoću, a to opet sprečava isparavanje veće količine. Moglo bi se reći i da nedirnuta šuma može da se znoji ljeti i postiže isti efekat kao znoj kod ljudi.“ O drugim brojnim poglavljima (pričama) i njihovim sadržajima neću pisati, ostaviti ću ih na radost čitanja budućim čitateljima.

Može se reći da je Wohlleben dao šumama, stari - novi oblik promatranja, jer ih posmatra kao superorganizam. Slično je o organizmičkoj teoriji biljnih zajednica pisao Clements. Međutim, kritičari ove teorije govorili su da šumska biljna zajednica iako ima svoj razvoj (sindinamski put – ontogenetski razvoj ) ipak ne može da umre niti da se rodi, (može nestati ili obnoviti se neki njen dio, ali šuma u cijelosti ipak ne može). U odbranu Clementsa „uskočio“ je Tansly koji je organizmičku teoriju preimenovao u „superorganizmičku“. Iako u tekstu to nigdje ne navodi, vidi se da Wohlleben šumu posmatra na isti način kao Clements i Tansley, kao superorganizam (sastavljen od puno malih međusobno koordiniranih organizama: biljaka, životinja, gljiva, mikroorganizanma), koji ima svoje metabolitičke procese, fizionomiju (ali ne kao organizam), strukturu, razvojne procese, patogene... i sve to opisuje na lak i jednostavan način približujući je ljudskoj civilizaciji koja se odrodila od prirode i šume.

Peter Wohlleben (1964) je studirao šumarstvo i bio preko dvadeset godina službenik Pokrajinske uprave šuma u Njemačkoj. Dao je otkaz da bi ostvario svoje ekološke ideje i danas rukovodi ekološkim šumskim pogonom na planini Ajfelu, gdje se posvetio povratku prašuma. Knjiga TAJNI ŽIVOT DRVEĆA  - Šta drveće osjeća, kako komunicira je objavljena 2015. sa originalnim nazivom: „Das geheime Leben der Bäume: Was sie fühlen, wie sie kommunizieren - die Entdeckung einer verborgenen Welt“. Prijevod na engleski jezik objavljen je u septembru 2016. Ova knjiga je bila i inspiracija za dokumentarni film „Inteligentna stabla“ u kome se prikazuje nekoliko Wohllebenovih zapažanja. U filmu se Peter pojavljuje zajedno sa Suzanne Simard, profesoricom ekologije šuma na Univerzitetu Britanske Kolumbije, koja je od 1997. godine istraživala interakcije među drvećem putem mikoriznih mreža. Drugi dokumentarni film snimljen je 2020. i prikazan je u kinima u Sjedinjenim Državama pod naslovom Skriveni život drveća. Osim navedene knjige napisao je više publikacija o prirodi: Skriveni život životinja: ljubav, tuga i suosjećanje: iznenađujuća zapažanja skrivenog svijeta; Tajna mudrost prirode: drveće, životinje i izvanredna ravnoteža svih živih bića - priče iz nauke i posmatranja; Možete li čuti kako drveće priča?; Srčani otkucaji drveća: Prihvatanje naše drevne veze sa šumama i prirodom...


Trailer za film  "Tajni život drveća"

Knjiga „TAJNI ŽIVOT DRVEĆA  - Šta drveće osjeća, kako komunicira“ pomaže šumarskim stučnjacima, biolozima, ekolozima u vraćanju već zaboravljenih znanja - učenja iz studija i baca na njih neko novo svjetlo, arbitrirajući novim činjenicama, stvarajući novi pogled i prostor za razumijevanje. Wohlleben bez patetike, estetskog uljepšavanja i iskrivljavanja činjenica priča o odnosima i događanjima u šumi. Autor ljudima otvara pogled u dušu šume i omogućava da je zavole i razumiju na jedan nov način, te im pomaže da se odvoje iz svoje zone antropocentričnog komfora i animira ih da počnu živjeti blisko prirodi.

utorak, 14. rujna 2021.

Smrt trave, Osmi putnik i Paromlinska ulica u Sarajevu

 

Smrt trave, Osmi putnik i Paromlinska ulica u Sarajevu

Šta povezuje John-a Cristophera (autora SF romana Smrt trave iz 1954. godine) Ridley-a Scott-a (redatelja klasika SF filma Osmi ptunik iz 1986. godine) i ulicu Paromlinska u Sarajevu (dio koji se nadovezuje na ul. Nedima Filipovića 2021 godine)? Na ovo naizgled potpuno nevezani skup pojmova postoji logički odgovor koji će biti obajšnjen u nastavku teksta.

SF roman Smrt trave John-a Cristopher-a prati porodicu radničke klase koja se zatekla u haosu izazvanom invazijom virusa (iz Kine  slučajna veza sa Covidom 19 !?)  koji uništava sve vrste biljaka iz porodice trava (Poaceae), kako je u naslovu knjige navedeno. Posljedica je nestašica hrane jer dosta hrane koja predstavlja osnovu prehrane ljudi (ali i životinja kojima se hrane ljudi) zapravo pripada ovoj porodici npr. riža, pšenica, kukuruz, raž, ovas, ječam...  U ovoj knjizi invazivni virus prijeti da izazove kolaps civilizacije (nije li slična situacija danas sa Covidom-19). Preporučujem svakako da pročitate ovu knjigu, posebno ako volite SF literaturu.

SF filmski klasik Osmi putnik Ridley-a Scott-a opisuje invaziju – stvorenja (Alien-a) koje pravi invaziju na svemirski brod napada posadu koju potpuno uništava sa mogućnšću da dođe na Zemlju. Većina posade strada u borbi protiv ovoga stvorenja uprkos modernom informatičkom okruženju i oružju za borbu. U filmu ipak na kraju ljudi pobjeđuju ovo invazivno stvorenje Alien-a. Vjerujem da je većina ljudi generacije iz 60-tih i 70-tih pogledala ovaj film, preporučujem i mađim generacijama da ga pogledaju.

U Paromlinskoj ulici u Sarajevu, nema dramaturgije, nema režije, nema kolapsa civilizacije, nema stradanja ljudi u strašnim scenama, nema SF-a ali ima pojave stvarne invazivne vrste koja nije (sub)spontano raširena (kao fikcijama u ranija dva SF primjera). Invazivna vrsta unijeta je u Sarajevo, sa namjerom da nam uljepša Grad i poboljša kvalitet života u njemu, nažalost postigao se potpuno suprotan efekat. Radi se o invazivnoj vrsti drveta lat. Prunus serotina, narodni naziv crna (kasna) sremza, koja vodi porijeko iz USA, a u Evropi predstavlja invazivnu vrstu.

Iz prethodnog pasusa se logički nameće odgovor na postavljeno pitanje, ova tri pojma povezuje pojava invazivnih vrsta. Nažalost invazivna vrsta drveta Prunus serotina nije fikcija ona je stvarna i donijeta je od stručnjaka koji je nisu smjeli unijeti. Ova vrsta je posađeno u  drvorednoj hortikulturnoj strukturi Paromlinske ulice. O uticaju i invazivnosti ove vrste sam prvi puta čuo na sutručnoj ekskurziji u Italiji 1998. godine kada smo obiliazili šume u blizini Milana. Tada sam čuo priču da je ´30 godina prošlog vijeka kada se još nije znalo puno o ekologije pogotovo o (sin)ekologiji biljnih zajednica u vrijeme Musolinija vršena su masovna pošumljavanja.  Pošumljavanja su vršena stranim (alohtonim) vrstama drveća najviše kasnom sremzom (Prunus serotinom) i crvenim hrastom (Quercus rubra). Ove vrste su nekih 60-80 godina kasnije uticale na izmjenu prirodnog sastava vrsta i izmjenu strukture nizijskih šuma u cijeloj Lombardiji (pokrajina u Italiji). Navedeno drveće se toliko se intenzivno širilo da je onemogućilo obnovu prirodnih šuma eksostemski, estetski, ekonosmki  i socijalno vrijednijim domaćim (autohtonim) vrstama drveća.

 



Foto - Plodovi kasne sremze (Prunus serotina)

Šta su to invazivne vrste - organizmi? To su strane vrste – organizmi (životinje, biljke, gljive ili virusi) koje su unijete alohtone vrste (strane -  ne nativne vrste, donijete u neko područje)  kao nove i koje prave štetu ekosistemu, ekonomiji, zrdavlju čovijeka ili životinja. Invazivni organizmi mogu izazvati izumiranje domaćih biljaka i životinja, smanjiti bioraznolikost.  Ovi organizmi takmičeći se autohtonim (domaćim organizmima) vrstama za ograničene prirodne resurse npr.: hranu, prostor, svjetlost, vodu..., nad kojima imaju prednost, dovode do promjena staništa. To može rezultirati velikim ekonomskim uticajima, temeljnim poremećajima ekosistema i uticajima na zdravlje ljudi i životinja. 

Za razliku od invazivnih organizama iz SF klasika i od većine invazivnih vrsta koje se šire na nova područja same bez htijenja čuvijeka (npr.: skrivene kao spore gljiva, u čahurama insekata, anemohorijom (širenje sjemena biljaka putem vjetra), puštanjem na slobodu riba iz akvarijuma od ljudi koji ne poznaju skrivene opasnosti koje one mogu mogu izazvati...),  opaženu invazivnu vrstu drveta u naše ekosisteme su unijeli ljudi koji bi trebali brinuti o istim. Ali krivnja za ovu pogrešku nije samo njihova. Kriv je i  sistem koji ne vodi brigu o ovim i sličnim ekološkim pitanjima, manjak je pravne regilative po ovim pitanjima, krivnja je i do akademske zakjednice koja ne vrši intenzivna obrazovanja i ne daje dovoljno uputa i informacija u stalnim novim pretnjama vezanim za pojave invazivnih vrsta.   

Upravo je pandemija tipom (vrstom) virusa Covid-19 pokazala opasnost od invazivih organizama. Sličnih pojava već smo imali nedavnoj prošlosti u šumama Evrope. Sjetimo se uništavanja i nestanka brijestova Evrope usljed pojave holandske bolesti izazvane glivicom  - Ophiostoma ulmi. Sličnu pojavu i gotovo uništenja pitomog kestena u Evropi imali smo usljed raka pitomog kestena izazvane gljivicom Endotia parasitica. Danas imamo uzročnik oboljevanja i odumiranja vrsta iz roda Fraxinus (jaseni) u patogenoj gljivi - Chalara fraxinea. Ova gljiva koja se pojavila i u BiH svojim djelovanjem uzrokuje sušenje lišća, izbojaka, grana, cijelih stabala i kompletnih sastojina, od koje za sada nema zaštite. Sjetimo se koje ekonomske štete je izazvala krompirova zlatica ili zdravstvene (a time i ekonomske) širenje ambrozije koja izaziva nevjerovatno snažne alergije kod ljudi. Gotovo su nebrojeni primjeri pojave i uticaja invazivnih organizama na ljudsko društvo i prirodu kao cijelinu u svijetu.



 Drvored kasne sremze (Prunus serotina) u Paromlinskoj ulici

O današnjem stanju ljudske zajednice izazvane Coronom ili nestankom pojedinih vrsta drveća je gotovo proročki govorio pokojni profesor dendrologije Šumarskog fakulteta u Sarajevu, prof.dr. Nikola Janjić, koji je u jednom našem razgovoru rekao: „Ako su nestali brijestovi, mogu i ljudi“, želeći naglasiti teoretsku mogućnost pojave neke nove nepoznate invazivne bolesti na koju ljudi neće biti otporni, a za koju neće biti lijeka. Moja mladost tada nije htijela da prihvati takvu mogućnost, a koja je danas gotovo stvarna pojavom Corone. 

Ako se u BiH ne donesu novi programi upravljanja u borbi protiv invazivnih vrsta, neizbježno je da će stići nove invazivnije vrste, te da će ukupni uticaji ovih vrsta na našu ekonomiju, ekosisteme i zdravlje ljudi nastaviti i dalje rasti. Na nama je da pokušamo da spriječimo unošenje ili bar usporimo njihovo širenje u prirodu,  kao i da obrazujemo društvo u cjelini kako da se borimo protiv ovih organizama.  U ovom vijeku osim borbi protiv klimatskih promjena očekuje nas borba protiv invazivnih organizama.

nedjelja, 11. travnja 2021.

PEJZAŽI ŠUMA U BIH - FORESTS LANDSCAPE IN BIH

 

PEJZAŽI ŠUMA U BIH  


Poštovani ljubitelji prirode i posjetitelji ovoga bloga postavio sam novi video uradak sa tematikom pejzaža šuma u BiH u trajanju od oko 2 min. 

Nadam se da će Vam se svidjeti i da će te uživati.

Srdačan pozdrav

FORESTS LANDSCAPE IN BIH

Dear nature lovers and visitors of this blog, I posted a new video with the theme of forest landscapes in BiH for about 2 minutes.


I hope you like it and enjoy it.


Best regards



petak, 2. travnja 2021.

PRAŠUMA RAVNA VALA U SNIMKU - RAVNA VALA VIRGIN FOREST IN THE VIDEO

 

Prašuma "Ravna vala" u video snimku

Ukoliko volite prirodu na video uradku  od oko 2 min. možete pogledati i uživati u prašumi "Ravna vala" na obroncima Bjelašnice kod Sarajeva. Nadam se da će Vam se svidjeti i pomoći da skrenete misli od ružne svakonevnice oblikovane pandemijom. 

Više o samoj prašumi možete naći na ovom blogu - link:

https://myforestsba.blogspot.com/2020/05/ravna-vala-sarajevska-prasuma.html

Pozdrav i svako dobro Vam želim.

VIDEO PREZENTACIJA DOLJE

"Ravna vala" virgin forest in the video

If you love nature on a video of about 2 min. you can see and enjoy the virgin forest "Ravna vala" on the slopes of Bjelasnica mt. near Sarajevo. I hope you enjoy it and help divert your thoughts from the ugly everyday life shaped by the pandemic.

You can find more about the virgin forest on this blog - link:

https://myforestsba.blogspot.com/2020/05/ravna-vala-sarajevska-prasuma.html


Greetings and I wish you all the best.

VIDEO PRESENTATION DOWN



VIDEO PREZENTACIJA - VIDEO PRESENTATION

utorak, 30. ožujka 2021.

Plant Earth day - Dan planete Zemlje

U povodu dana planete Zemlje 22.04.2021. -  On the occasion of the day of the planet Earth 22.04.2021. 

„Neka budu samo mirni i veseli Dani Zemlje u budućnosti za naš lijepi svemirski brod Zemlja koji nastavlja da se okreće i kruži u hladnom svemiru sa njegovim toplim i lomljivim tovarom vedrog života.“ 

"May there be only peaceful and joyful Earth Days in the future for our beautiful spaceship Earth that continues to spin and orbit in cold space with its warm and fragile cargo of bright life."

Sekretar UN-a U.Thanth, 21.03.1971. - UN Secretary-General U. Thanth, March 21, 1971








četvrtak, 11. ožujka 2021.

Na ručku kod bjeloglavog supa (Gyps fulvus) - On lunch with a griffon vulture (Gyps fulvus)

 

Na ručku  kod bjeloglavog supa (Gyps fulvus)

Prilikom vožnje magistralnom cestom Sjenica – Nova Varoš u široj okolini Donjih Goračića uočio sam neobičnu skupinu velikih ptica na cesti. Bila je to skupina bjeloglavih supova nastanjenih u rezervatu Uvac koji su jeli nastradalu životinju od udara auta na samoj cesti. Nisam mogao da ne stanem i ne snimim ovaj neobičan prizor prehrane ovih prelijepih ptica.

Iako snimak ne može u potpunosti dočarati stvaran prizor iz prirode, nadam se da će makar malo potaći uzbuđenja i užvanja kod gledanja ovih ptica.  Nadam se da će kvalitet snimka biti zadovoljavajući jer je načinjen mobilnim telefonom u pokretu.

U nastavku je dat drugi dio video uratka o bjeloglavom supu snimljen 2005. godine. 

S poštovanjem.

On lunch with a griffon vulture (Gyps fulvus)

While driving on the main road Sjenica - Nova Varoš in the wider vicinity of Donji Goračići, I noticed an unusual group of large birds on the road. It was a group of griffon vultures living in the Uvac reserve who ate an animal that had been killed by a car on the road. I couldn’t help but stop and film this unusual feeding scene of these beautiful birds.

While the footage may not fully capture a real scene from nature, I hope it will at least give some excitement and enjoyment to watching these birds. I hope the quality of the recording will be satisfactory because it was made with a mobile phone in the movement.

Below is the second part of the video on the griffon vulture made in 2005.


With respect.















ponedjeljak, 8. ožujka 2021.

TIHI VELIKAN - 70. GODINA OD KAKO NAS JE NAPUSTIO KARLO MALY

 

TIHI VELIKAN  - 70. GODINA OD KAKO NAS JE NAPUSTIO KARLO MALY

(https://www.sumari.hr/sumlist/202109.pdf#page=94)

Ove godine se navršava 70. godina kako nas je napustio velikan prirodoslovnih, posebno florističkih istraživanja u Bosni i Hercegovini (BiH)  Karlo Maly. Iako po prezimenu Maly (Mali) njegov životni i radni opus pokazuje da je uz Beck von Mannagetta-u bio jedan on najvećih i najznačajnijih istraživača flore BiH.

Karlo (njem. Carl) Maly rođen je u Beču 24. 10. 1874. godine. Bio je sin botaničara i nadglednika dvorskih vrtova Franje Malya. Njegova majka bila je kći poznatog botaničara Hillebrandt-a. Rana mladost i okruženje prirodom i istraživačima u prirodnim znanostima uticali su zasigurno na njega da zavoli oba ova svijeta prirodni i naučni.

Iako mu je školovanje bilo općeg karaktera i veoma kratko (bez formalnog prirodoslovnog ili botaničkog obrazovanja) uspio je napraviti uspjeh svjetskih razmjera u botanici i floristici. Nakon šestoga razreda realne gimnazije u Beču napušta školovanje, te polazi u službu za činovnika bivše Južne željeznice u Bolcanu (Italija), gdje je službovao od 1895 do 1897. Te godine prelazi u Bosnu u kojoj ostaje do smrti 1951. godine. U Bosni i Hercegovini je od 1897. sve do 1913. godine službovao kao željeznički komesar i šef skladišta materijala.

Naslijedivši od svojih roditelja naklonost za botanička istraživanja već još dosta mlad počinje da istražuje floru i botanizira. Oko 1892. godine on istražuje floru okoline Tuzle (u koju dolazi u posjet svojoj sestri), a godine 1893. godine (sa 19. godina) objavljuje svoj prvi botanički rad u Raspravama Zoološko – botanićkog društva u Beču. Od toga vremena sve svoje slobodno posvećuje Maly florsitičkim istraživanjima. Za nekoliko godina rada i istraživanja postaje poznat i priznat botaničar i florističar, čije je znanje biljnog svijeta bilo na zavidnoj visini. Nije nikakvo čudo, da su njegove brojne publikacije toga vremena pobudile interes ostalih austrijskih botaničara. Dolaskom u Bosnu i Hercegovinu 1897. godine bavi se herbariziranjem i proučavanjem flore okoline Sarajeva. U Zemaljskom muzeju u Sarajevu (koji predstavlja jedinu naučnu ustanovu u BiH u to vrijeme) postoji botanički odjel kojim je rukovodio također poznati botaničar Franjo Fiala, koji umire 1898. godine.  Tada se kao volonter saradnik u tom odjelu pojavljuje K. Maly, a već naredne godine štampa u Glasniku Zemaljskog muzeja opsežan rad o flori okolice Sarajeva. 

II internacionalni kongres botaničara se održavao u Beču 1905. godine, a ekskurzija učesnika se odvijala kroz Bosnu i Hercegovinu (Dubrovnik – Sarajevo – Banja Luka) . Ekskurziju je uz Dr. A. Ginzbeger-a organizirao K. Maly koji tada piše stručni vodič u kojem obrađuje floru i vegetaciju „ilirskih zemalja“.

Godine 1913. postaje kustosom botaničkog odjela sarajevskog tek otvorenog Zemaljskog muzeja, u kojemu je svojstvu ostao sve do godine 1937., kada polazi u mirovinu. Za vrijeme svoga rada u Zemaljskom muzeju razvio je K. Maly svoju najveću aktivnost, posvjetivši sve svoje vrijeme. Interesantno je da je kako za konkurente kod izbora za rukovodioca botaničkog odjela imao vrhunske protukandidate poznate naučnike  Dr. A. Ginzbeger-a i Dr. L. Adamovića, a predsjednik Komisije za izbor Dr. Beck von Mannagetta je izabrao K. Malya. Nakon izbora svim srcem i dušom prionio je na posao i organizirao: botanički odjel muzeja uz stvaranje herbarskih zbirki, botaničke biblioteke i botaničkog vrta. Tada je botanički odjel iz skromne prerastao u prepoznatljivu naučnu ustanovu na regionalnom i evropskom nivou.

Osim biblioteke i botaničkog vrta (jedinog i sada u BiH) posebno se treba osvrnuti na rad na herbarskoj zbirci. Osim biljaka koje je on sakupljao na terenu u zbirku su uvršteni i mnogi herbari drugih botaničara koji su radili i sakupljali herbarski materijal po BiH npr.: najstarija i kompletna zbirka najstarijeg BiH herbara pruskog konzula O. Blau-a i botaničara Hillebrandt-a. Također je putem razmjene sa drugim evropskim institucijama stvorio solidan komparativni materijal. Posebnu vrijednost zbirke koju je Maly stvorio je ta jer je herbaski materijal slao specijalistima na reviziju te je ova zbirka postala jedna od najvrijednijih i najrespektabilnijih na Balkanu.



Crtež Karla Maly-a (Roman Petrović, 1944.)

Karlo Maly je može se reći obišao cijelu Bosnu i Hercegovinu (izuzev zapadnih i sjeverozapadnih dijelova). Osim okoline Sarajeva (posebno Trebevića) prepješačio je sljedeće planine: Bjelašnicu, Treskavicu, Jahorinu, Vranicu, Bukovik, Prenj, Čvrsnicu, Bitovnju, Preslicu, Zelengoru, Visočicu te prekrstario okoline sljedećih mjesta: Foče, Višegrada, Tuzle, Zavidovića, Konjica, Jablanice, Dobruna. 

Opisao je veliki broj novih vrsta nepoznatih za svijet i BiH npr.: Pedicularis Hoermanniana, Satureia (Calamitha) Bosniaca, Hieracium Trebevićeanium, Satureia (Calamitha) Varbossania, Edreianthus Hercegovinus, Leontodon illyricus, Hypochoeris illyrica, Silene Reiseri, Seseli bosnense (= Seseli elatum subsp. Gouanii), Euphorbia montenegrina, Centaurea dobrunae (= Centaurea derventana var. Dobrunae), Stachys serpentinus, Micromeria (Satureia) albanica, Satureia majoranifolia (=Clinopodium majoranifolium (Mill.) Iamonico et Bogdanović), Seseli hercegovinum, Iris varbosania (=Iris × germanica L.), Scrophularia tristis, Euphorbia Gregersenii, Satureia (Calamintha) oronthia (=Acinos orontius (K. Maly) Šilić), Campanula tarana (=Campanula hercegovina Degen et Fiala), Thymus jugoslavicus (= Thymus jankae var. jugoslavicus (K.Malý) Ronniger), Carduus illyricus (=Carduus malyi Greuter), Salvia varbossania (=Salvia pratensis L. var. varbossania K. Maly.), Myosotis Ronnigeri.  Osim navedenih vrsta Maly opisuje preko stotinu novih vrsta, podvrsta i varijeteta npr.: Vicia oroboides var. Sarajvoensis, Euphorbia carniolica var. Varbossania, Euphrasia liburnica var. bosnensis, Crepis aurea var. bosniaca, Knautia Pančićii var. hercegovinica...

Njegov rad su prepoznali brojni svjetski poznati floristi svijeta tako da su po njegovom imenu davali imena biljnim vrstama npr.: Hieracium Maly Caroli G. Schneider, Thymus Malyi Ronniger, Moehringia Malyii Hayek, Alchemila Malyi Rothmaler, Potentilla Malyana Borbas (= Potentilla australis var. malyana (Borb s ex K.Malý)) Beck,  Knautia dinarica (Murb.) Borb. var. Malyana Szabo., Melampirum ambiguum Soo var. Malyi Ronniger, Phoma Maly Kirschstein, ...

U dendrološkom smislu posebno se ističe njegov rad o novom bosanskom varijetetu javora gluhača (Acer obtusatum var. bosniacum) kao i opsežna monografija Pančićevoj omorici. Bio je jedan od pionira zaštite prirode u BiH. Pomagao je akademiku Nedeljku Košaninu u pisanju trećeg dijela  Flore Bosne i Hercegovine. A nakon njegove smrti dobio je zadatak da napiše četvrti dio Flore BIH, ali je uspio da objavi samo prvu svesku četvrtog dijela Flore (sa četiri obrađena roda). Kod završavanja druge sveske zatekla ga je iznenadna smrt. Nekim slučajem posljednja stranica na kojoj je radio ostala je otvorena na rodu Stachys za koji je on bio zasigurno jedan od najboljih poznavalaca u ondašnjoj Evropi.

Kao čovjek Karlo Maly je bio povučen i veoma skroman. Za njega gotovo da nije postojao neki drugi svijet osim svijeta biljaka.

Sa preko 90 naučnih radova govori o velikoj produktivnosti botaničara Karla Maly-a, bez čijih se naučnih rezultata ne može danas zamisliti nikakav ozbiljniji botanički rad u Bosni i Hercegovini. Volio je Bosniu i Hercegovinu i grad Sarajevo, što se može vidjeti po brojnim nazivima vrsta, podvrsta ili varijeteta biljaka kojima je dao naziv po Bosni ili Hercegovini ili Sarajevu. Perd kraj II Svjetskog rata 1944. godine je napustio BiH i Sarajevo i otišao u Austriju. Tamo nije mogao izdržati bez Zemaljskog muzeja i svijeta biljaka BiH, te se na njegovu molbu vlastima FNRJ  vratio 1945. godine.

Među naučnicima ima nekoliko skupina, koje se međusobno razlikuju, ne samo po predmetu svoga istraživanja flore, načinu sakupljanja i sređivanja herbarskog materijala, načinu uređivanja muzejskog botaničkog rada nego i po načinu na koji rezultate rada iznose pred naučnu javnost. Dok jedni svaki svoj, pa i najmanji uspjeh, „udaraju na velika zvona“, dotle drugi u tišini i daleko od dnevnih reklama daju nauci značajne i važne priloge. Za njih šira javnost uglavnom i nezna. O njima se obično piše najčešće pošto su završili svoj tihi i povučeni život. U ovu drugu skupinu spada i naš BiH botaničar, nekadašnji kustos botaničkog odjela sarajevskog muzeja Karlo MaIy, čije ime zauzima vrlo važno mjesto u nizu istaknutih svjetskih florista.  Kada čovjek vidi sve ono, što je učinio ovaj marljivi i daroviti čovjek, onda se mora zapitati: „Da je li moguće, da je to sve učinio jedan čovjek, i to za nešto više od pet decenija svoga rada! Zar je moguće sve to savladati, sav sabrani materijal opredijeliti, obraditi mnoge kritične biljne skupine, obići tolike bosansko i hercegovačke planine, formirati botanički vrt, uspostaviti herbarsku zbirku, formirati botaničku biblioteku?!“

Ponekad  se stiče utisak da zaboravljamo ovakve velikane koji su postavili naučne temelje za nauku u BiH. Mora se napomenuti da na dva mjesta postoje obilježja o ovom naučniku, jedna je spomen ploča na Ravnoj planini kod Pala (postavljena od strane jugoslovenskih biologa u povodu 100. godina od njegovog rođenja) a drugo mjesto je ulica na Ilidži koja od 2014. godine nosi njegovo ime. Sada i na ovom mjestu želimo da ga se sjetimo u povodu 70. godina od kako nas je napustio, i želimo da se zahvalimo za njegov cjelokupni radni i naučni opus.