srijeda, 17. svibnja 2023.

DA LI JE ZVUK DIO EKOSISTEMA?

 DA LI JE ZVUK DIO EKOSISTEMA?

 

Živeći naš život često nismo ni svjesni da smo uvijek vezani za zvuk, zapravo zvukovi nas okružuju kao sonosfera.  Okružuju nas prirodni zvukovi: ptica i drugih životinja, rijeke, kiše, vjetra, grmljavine… ili zvukovi koji su nastali različitim antropogenim djelovanjima: promet, muzika, govor, različiti uređaji… Faktički zvukovi nas obavijaju sa svih strana. Osim pitanja koliko fizički možemo izdržati jačinu zvuka, može se postaviti i pitanje koliko možemo izdržati psihički bez zvuka, u apsolutnoj tišnini, jer ljudski rod pririodno je vezan za zvuk.   

 

Što je to zvuk? Zvuk je mehanički val frekvencija od 16 Hz do 20 kHz, što predstavlja frekventni raspon koji čuje ljudsko uho. Zvuk se širi prostorom bez prijenosa mase. Međutim zvukom  se prenose impuls sile i energije. U vezi sa navedenim mogu se definisati sljedeci parametri zvuka: jačina, nivo jakosti, glasnoća i nivo glasnoće zvuka (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvuk).

 

Zvuk moze biti skladan kao npr. u muzici ili pjesmama, govoru. Međutim zvuk može biti  i neskladan kao kod: rada strojeva, prometa, zvuk potoka, ili kod kretanja vjetra u kojem se ne pokalpaju amplitude, faze i frekvencije. Tamo gdje vibracije zvuka ne stoje ni u kakvom pravilnom (harmoničnom) međusobnom odnosu,  zvuk nazivamo šumom. Znači šum je skup različitih zvučnih i nadzvučnih valova izazvanih vibracijama u nekom sredstvu (na primjer zraku) s kontinuiranim, vremenski nestalnim spektrom (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvuk). Šum je svugdje prisutan. Jak šum naziva se bukom. Postoji električni šum (nastaje uslijed neravnomjernog i ne jednoličnog promjena jačina napona i struje) ili šum u uhu (predstavlja stručni naziv za zujanje u uhu, koji može predstavljati bolesno stanje slušnog organa).

 

Interesano je da kod naroda južnoslavenskog govornog područja je upravo neskaldan zvuk - šum koji izaziva kretanje vjetra kroz lišće i grane drveća „ššššššš” dao ime vegetacijskoj formaciji koja se dominantno sastoji od drveća, odnosno šumi. Postoji još naziva za ovu vegetacijsku formaciju npr: gaj, lug, gora, gozd, dubrava. Prema Šugaru (2008.) šuma je najstariji staroslavenski naziv za ovu veliku vegetacijsku fromaciju koja je prostorno neprekidna, kontinuirana, dok su npr. gaj i lug manje antropogeno nastale formacije koje se nalaze na čistinama opkoljene oranicama i poljima.

 

Izgleda da je ovo stanovište vezano za šumu potpuno tačno da predstavlja najstariji naziv, jer su ljudi još u prapočetku svoga govora, često, da bi obajsnili nesto, oponašali zvukove u prirodi, pa tako i šum lišća koji se odnosio na šumu.

 

Navedeno me vodi jednom drugom zaključku. Još je Charles Darwin objasnio da je u pririodi sve podređeno promjenama, kako u kratkim, tako i dugim vrijemenskim razdobljima: od sekundi do eona.  Mijenjaju se organizmi, biotske zajednice, klima, tlo, pa čak i geološki supstrat i njegove osobine.  Ali izgleda da se pojedni zvukovi prirode kroz povijest Zemlje ne mijenjaju. Možemo zamisliti da je grmljavina, prije 500.000.000 godina zvučala isto kao i danas, slično je zvučao i zvuk potoka prije 50.000.000 godina, slično je bilo i prije 5.000.000 godina, isto je zvučao šum vjetra  kao i danas, šum kiše je isto zvučao prije 500.000 godina kao i danas ili šum valova mora prije 50.000 godina kao i danas. Ovo je vjerojatno vezano za fiziku nastanka i kretanje zvuka kroz prostor. Tako da izgleda u prirodi su promjene stalne u biotskom ili abioskom okolišu osim prirodnog zvuka koji je stalan i isto zvuči.

 

Ako poslušamo zvuk / šum vjetra na Marsu (poslušaj na web stranici: https://www.youtube.com/watch?v=3bVQOENqDQg), iako postoje fizičke razlike u atmosferi: njenoj gustini, temeparturi sastavu što utiče na kretanje zvuka i čujnost, ipak se ne možemo oteti utsiku da vjetar isto zvuči na Marsu kao na Zemlji. Možda su se isti zvukovi vjetra čuli na Zemlji kao i na Marsu kada je atmosfera bila drugačija? Da li su različiti članovi ekosistema prilagođeni na raziličite načine zvucima kroz evoliciju Zemlje?

 

Nedavno se pojavila informacija da biljke pod stresom emituju zvukove (pročitaj na web stranici: https://www.cell.com/cell/fulltext/S0092-8674(23)00262-3. Nažalost, ljudi ne čuju ovaj zvuk (infrazvuk ispod 16 Hz). Biljke se oglašavaju „klikovima“. Budući da u svakom ekosistemu je sve povezano, a biljke su značajan element ekosistema, možemo pretpostaviti da se biljke ne oglašavaju radi sebe. Postavlja se pitanje kome se upućuju ovi „zvuci“? Da li obavještavaju ostale biljke ili druge organizme o raznim opasnosti od: požara, nekog patogena, insekta, moguće sječe, visoke ili niske temperature, karakteristikama UV zračenja, mogućoj poplavi...?

 

Možemo postaviti i obrnuto pitanje: „Ako biljke imaju organe/načine za emitiranje zvuka, da li imaju i organe / neko osjetilo – prihvat zvuka“? Ili da budemo još konkretniji u razmišljanju, npr. da li je za bolji rast higrofilnih šuma potreban zvuk potoka ili npr. da li zvuk prometa utiče negativno na rast i/ili zdravlje šume??? Može se postaviti još puno sličnih pitanja u vezi zvuka i šume ili biljaka.

 

Ako posmatramo klimu i meteorološke pojave one „sensu stricto“ predstavljaju geofizičke pojave najviše vezane za mehaniku fluida i termodinamiku. Međutim klima kao geofizički elemenat ima često presudini uticaj na pojavu i osobine vegetacije na Zemlji. Analogno razmišljajući i zvuk je čisto fizička pojava, gdje možemo čak i zvuk posmatrati za geofizičku pojavu jer se njegove osobine mijenjaju od osobine atmosfere. Međutim mi još uvijek malo znamo u uticaju zvuka na ekosistem. S toga, možemo postaviti retoričko pitanje da li je zvuk dio ekosistema??? 

četvrtak, 4. svibnja 2023.

LOVOR I BACHELOR


LOVOR I BACHELOR

Naše sveukupne veze sa prirodom su prilično velike, mada često o tome nismo svjesni. Naša povijest, pa čak naše napredovanje u znanju, se povezuje sa prirodom.

Jedan od naziva koji u posljednje vrijeme koristimo u našem obrazovnom sistemu za određeni nivo obrazovanja je bachelor (bačelor). Izraz bachelor se u 12 vijeku odnosio na viteza bachelora – odnosno štitonošu, tj. „viteza šegrta“, koji su bili previše mladi da bi se okupili pod svojom vlastitom zastavom viteza. Do kraja 13 stoljeća izraz bachelor ima šire značenje i odnosi se na mlađe članove određenog zanatskog esnafa ili na mlađe svršenike univerziteta. Zapravo u širem kontekstu možemo ih smatrati određenim početnicima u nauci, odnosno prvim stupnjem u obrazovanju i radu sa ne baš puno prakse.  

Na univerzitetima u Evropi tokom srednjeg vijeka studenti koji su uspješno završili tri ili četiri godine studija odnosno položili sve propisane ispite dobili su zvanje Bachelor of Arts. Zapravo ova titula u Evropi predstavlja srednji korak do magistra i kasnije doktora, koji su imali pravo poučavanja, dok bachelori nisu.  

U periodu 1997- 2000 u BiH se razvija model obrazovanja 3+2 (4+1) , pri čemu se za prve tri – četiri godine dobija titula bachelor-a, a za preostale jednu - dvije mastera – kasnije magistra.  

Kakve bachelor ima veze sa prirodom??? Ako  historijski pogledamo etimologija riječi bachelor nas veže od francuskog baccalauréat, od srednjovjekovnog latinskog baccalaureatus, od latinskog baccalaureus, („mladić koji teži postati vitez – viteza šegrta“), što je već objašnjeno.

Međutim, ako bolje pogledamo riječ baccalauris, može se vidjeti dvije sastavne komponente, dvije riječi: bacca i laureus. Ovo nas vraća još dalje u povijest u antičko doba.

Lovor (laureus) sa latinskim nazivom vrste Laurus nobilis je nisko drvo ili grm koji raste u Mediteranu. U staroj Grčkoj je bio simbol posvećen Apolonu, dok su ga stari Rimljani usvojili kao simbol trijumfa. Vijenac od grančica lovora (laureus) se na različite načine koristio u raznim rimskim i grčkim mitovima.  



Grančica lovora (Laurus nobilis) sa plodovima
(foto: S. Vojniković)

Davna priča nas veže na Apolona i Dafnu (Daphne – koja također daje naziv botaničkom rodu), pri čemu lovor simbolizira neuzvraćenu ljubav. Apolon se zaljubio u Dafnu (ninfu) koja nije gajila ista osjećanja prema njemu. Da bi pobjegla od njega ona se preobrazila u drvo lovora (laureus). Međutim Apolon je bio tužan i da bi se izborio sa tugom on je od grančica lovorovog lišća napravio krunu koju je nosio na glavi.

Ovo nas dalje veže na drevne Pitijske igre (skup atletskih i muzičkih takmičenja) koje su održavane u počast Apolona (starogrčkog boga muzike, poezije i sporta), pri čemu su pobjednici bili krunisani vijencem od lovorovog lišća, što je postalo veoma prestižno i poželjno.

Ovo iskustvo se prenijelo na stari Rim. Rimska boginja pobjede Viktorija (poput pobjednika na Pitijskim igrama) je prikazivana sa lovorovim vijencem u rukama. Kasnije su na kovanicama rimski carevi od Oktavijana Avgusta do Konstantina Velikog prikazivani sa lovorovim vijencem na glavi.

Poslije se izvorna grančica lovora  počela praviti od zlata i počela dodjeljivati vojnim pobjednicima veliklh bitaka kao Trijumfalna kruna (Corona Triumphalis). To se pernosi i na slikarstvo, kiparstvo, mozaike općenito na umjetnost, ali i znanost.

U doba renesanse, značajni i poznati pjesnici su krunisani vijencem od lovorovog lišća kako bi ih označili kao prinčeve među pjesnicima. Danas se često grančice lovorovog lišća stavljaju kao simbol na sportskim takmičenjima (olimpijadama) ali i akademskim oznakama i nagradama...

Eto nam veze sa srednjovjekovnim vitezovima, sa manjom varijacijom jer se  ubacuje riječ: bacca što označava bobicu i laureus – lovor što navodi značenju i simbolizira grančicu lovorovog vijenca. Riječ baccalaureus se kroz povijest reducirala na jednostavniju formu - bachelor.  Naziv i upotreba termina bachelor je objašnjen na početku teksta.

Može se zaključiti da je kruna od grančice lovora (laureus) – (Laurus nobilis)  kroz povijest označavala: rang, status i suverenitet, a kasnije i oznaku napredovanja u znanosti i struci. Time je jedno drvo postalo opći simbol uspjeha i napretka te pobjede ljudskog, duha,  uma i snage od antičkih vremena do danas. 


ponedjeljak, 24. travnja 2023.

ZLATO NA ZRNU ROGAČA

 

ZLATO NA ZRNU ROGAČA

 

O Međunarodnom sistemu jedinica (SI sistem) (francuski: Système International d'Unités) se uči u VI ili VII razredu osnovnih škola. Predstavlja planetarno najraprostranjeniji  sistem mjernih jedinica koji se koristi za fizičke jedinice.  Osnovne mjerne jedinice su: masa - kg; dužina - m, vrijeme - sek; jačina električna struje – A; temperatura – K; količina supstance  - mol; jačina svjetlosti – Cd. Početak SI sistema možemo vezati za sredinu XIX vijeka, kada se formira Međunarodni ured za utege i mjere.

Sve ove osnovne mjerne jedinice imaju svoje definicije. Moramo istaći da se definicije mijenjale kako je napredovala nauka i tehnologija. Od svih osnovnih mjernih jedinica, za potrebe ovog teksta će mo se osvrnuti na masu (kg) i dužinu (m). Kada sam krenuo u osnovnu školu definicija metra je glasila da je to : „40-milijunti dio dužine meridijana koji prolazi kroz Pariz“, gdje se čuvao i njegov etalon - pramjera. Kada sam krenuo u srednju školu, metar je bio određen talasnom dužinom određenoga elektromagnetskoga zračenja. Danas se metar definiše kao dužina putanje koju u vakumu pređe svjetlost za 1/299 792 458 sekundi.

Masa (kg) je od sredine XIX vijeka do prije 5 godina imala za definiciju: „Kilogram je masa međunarodnog etalona (pramjera) kilograma“ (koji se također čuva u Parizu) i zapravo predstavlja međunarodni dogovor što je to kilogram. Dugo tragalo za naučnom definicijom mase, ne koristivši etalon (pramjeru). Od 2018. godine definicija kilograma time što je Planckova konstanta određena da iznosi točno 6,62607015⋅10−34 J⋅s i ta definicija je stupila na snagu 20. maja 2019. godine. Time ja etalon – pramjera mase 1 kg otišao u povijest.

Međutim da li je to baš tako, da li je etalon mase povijest? Kao što je u prirodi uobičajeno, stvari nisu crno – bijele, postoji etalon koji se i danas koristi upravo za masu i to za najvrijednije materijale na zemlji: zlato, dijamant, platinu i srebro. O čemu se radi? Masa ali i finoća ovih vrijednih materijala se izaržava u karatima. Karat ima vezu sa prirodom, odnsono sa sjemenom jedne biljke.

Rogač ili Cetraonia silqua je vrsta drveta iz porodice Fabaceae, odnosno Leptirnjača - Mahunarki koja raste u Mediteranu. Poznata je kao jestiva i ljekovita vrsta (brašno od rogača koje se koristi u prehrani ili liječenju dijareja). Latinsko ime roda Ceratonia odnosi se na oblik mahuna, koje su poput roga, potječe od grčke riječi keras (rog). Interesantno je da je i naš narodni naziv vezan za rog - rogač. Najčešće se smatra prema različiti botaničkim etimološkim rječnicima latinska riječ “siliqua” znači mahuna, što je uticalo na latinsko ime vrste. Uvidom u opći rječnik latinskog jezika može se naći da se mahuna prevodi kao – legumen (što zaparavo i daje ime porodice Leguminosa odnosno Fabaceae). Ovo zapravo opovrgava vezu na naziva vrste rogača C. siliqua sa mahunom. Za ime vrste C. siliqua možemo naći i vezu u starorimskom novcu koji je imao naziv “siliqua”. Riječ "siliqua" na latinskom jeziku označava mjeru za suhu hranu ili težinu, a posebno se odnosila na jedinicu za mjerenje suhih plodova poput graha, pšenice ili općenito orašastih plodova. Također, riječ "siliqua" se koristila za naziv srebrnog novca koji se koristio u Rimskom carstvu od 3. stoljeća. Ovisno o razdoblju, vrijednosti i lokaciji, “siliqua” je mogla biti jedinica težine ili novca.Vezu starorimskog novca i rogača ćemo objasniti u nastavku teksta.

 

 Plod rogača – Ceratonia siliqua

(foto: S. Vojniković)

Veze čovjeka sa rogačem su “zlatne”. Unutar ploda rogača - mahune se nalaze sjemenke, a koje su vrlo slabo varijabilne u masi (svako sjeme ima 0.18 grama). To je razlog da su se u prošlosti koristile kao jedinica za mjerenje. Nekada kada su ljudi imali samo vagu za ravnotežu da bi saznali težinu bilo kojeg predmeta, težina se mjerila brojanjem broja jediničnih utega (sjemenki rogača)  potrebnih da se uravnoteži vaga. Sjemenke rogača su smatrane odgovarajućom jediničnom težinom jer se činilo da imaju ujednačenu težinu. Sam naziv karat koji služi kao jedinica za mjeru vaganja zlata i dragog kamenja dolazi od grčke riječi keration (zrno rogača). Naziv je preko srednjovjekovnog francuskog, italijanskog, i arapskog qīrāṭ povezan sa starogrčkim – keration. Početkom 20. vijeka, težina karata je određena na 200 miligrama, ili 0,2 grama. Tako npr, dijamant od 2 karata teži 400 miligrama ili 0,4 grama. Oznaka Kt (Karat) odnosi se na masu zlata ili dragog kamenja.

Karat se također koristi i kao oznaka čistoće zlata gdje je jedan karat jednak udjelu mase zlata od 1/24 ukupne mase. Odnosno također karat  ali sa oznakom Ct (Carat) potiče iz istog izvora kertion - kao i karat za masu - Kt, odnosno od sjemena rogača, ali se odnosi na finoću zlata: jedan karat je jednak 1/24 dijela čistog zlata u leguri. Proporcija 1/24 seže u starorimsko doba tokom kojih je „siliqa“ (novac iz kasnog perioda rimske imperije, 337 – 476. godine) bila jednaka 1/24 zlatnog solidusa (također novac staroga Rima iz toga perioda). Drugim riječima, prsten od 14 karata zlata sastoji se od 14 dijelova zlata i 10 dijelova nekog drugog metala, poput bakra, a čisto zlato je ono od 24 karata. Kao težina 1/1728 vaga = 0,189 g a novac je imao vrijednost 1/24 solidusa. Od Konstantinovog perioda kovan samo u srebru, a ne u zlatu. 

Tako je jedna mala sjemenka drveta rogača postala i ostala etalon – pramjera težine i finoće zlata, platine, dijamanta i srebra (koja se i danas koristi). Međutim puno je važnije da je postala i ostala simbol vrijednosti i čistoće, a posredno bogatsva i moći i tako značajno uticala na ljudsku civilizaciju.

 

utorak, 28. ožujka 2023.

Promo video Šumarski fakultet Sarajevo

 

PROMOTIVNI VIDEO 

ŠUMARSKI FAKULTET SARAJEVO


Poštovane kolege, dragi prijatelji

u želji da poboljšamo upis na Šumarski fakulet Univerziteta u Sarajevu, napravili smo kratki promotivni video. Video je snimljen i napravljen u suradnji sa Univerzitetom u Goettingenu (Njemačka). 

Molim Vas da pogledate video materijal, te ukoliko možete da ga proslijedite svim budućim studentima, vašim prijateljima čija su djeca budući studenti, srednjoškolskim profesorima koje poznajete, razrednim starješinama, direktorima srednjih škola i svim drugim koji mogu da utiču na povećanje interesa za upis na naš Fakultet. 

Takodjer Vas molim da link ovog promotivnog videa postavite na svoje FB stranice, Instagram stranice i sve druge socijalne mreže na kojima imate profile. 

link: https://clipchamp.com/watch/XSrzf90Nrn2

Srdačno Vas pozdravljam i unaprijed zahvaljujem,

Sead Vojniković.

četvrtak, 9. ožujka 2023.

VIDEO UČIONICA

 VIDEO UČIONICA

Poštovani studenti i poštovane kolegice i kolege, sa željom da što više promoviramo zaštitu prirode i šuma i sa željom da se steknu nova znanja i sa novim načinima učenja razvijen je projekat u suradnji: Univerzitet u Sarajevu, Šumarski fakultet sa University of Goettingen - liveScience3 koji je obuhvatio i stvaranje video materijala sa navedenim svrhama.

Materijal je snimljen u BiH na različitim lokacijama, a montiran je i obrađen u Njemačkoj na Univeritetu u  Goettingenu. Sav materijal je obrađen dvojezično: bosanki (govor) i engleski jezik (titl).  

Nakon dužeg i obimnijeg posla koji je zahtijevao "izlet" u nama "šumarima" nepoznatu materiju video produkcije završeni su video materijali koje želim da Vam prezentiram. Nadam se da će Vam se svidjeti i molim Vas nemojte biti prestrogi ukoliko uočite neke greške.

U nastavku možete pogledati sljedeće video materijale koji će pored ostalog poslužiti kao materijl za obuku studenata: 

Prašuma Ravna vala u Bosni i Hercegovini - Virgin Forest "Ravna Vala" in Bosnia Herzegovina

link:

https://www.youtube.com/watch?v=9blpyjAv3PU

Šumska vegetacija na peridotitima u Bosni - Forest vegetation on peridotites in Bosnia

link:

https://www.studip.uni-goettingen.de/plugins.php/mediacastplugin/media/check/c9546f947efa591b3e0cd3646d7d2c8c/dec81763c93507bcb7da5c2801ef681d/127?v=Forest_Vegetation_on_periodi.mp4

Šumska vegetacije submediterana u Hercegovini - Forest vegetation of sub-Mediterranean in Herzegovina

link:

https://www.studip.uni-goettingen.de/plugins.php/mediacastplugin/media/check/c9546f947efa591b3e0cd3646d7d2c8c/81432a0db75db594d8720d362b73ec42/127?v=Forest_vegetation_of_sub-Med.mp4

Srdačan pozdrav i s poštovanjem vas pozdravljam

Prof.dr. Sead Vojniković. 


petak, 6. siječnja 2023.

NAŠA VEZA

 

NAŠA VEZA

Koliko smo svjesni naše povezanosti sa planetom kojom hodamo??? Da li se moderan čovjek ili ljudska zajednica odvajaju od prirode??? Da li mi možemo uopće kao bića da se odvojimo od zemlje???

Mi kao dio ekosistema povezani smo sa okolišom (abiotskim dijelom ekosistema), što uslovaljava naše fizičko opstajanje: zrak koji dišemo, voda koju pijemo, hrana koju jedemo... Međutim ovo je pojednostavljeno sagledavanje naše veze za prirodom. Postoje dublje veze koje Homo Sapiens i humano društvo ima sa našom planetom Zemljom i prirodom koja je čini. Ove dublje veze su duhovne.  Za razliku od ekosistemskih veza, teško je prikazati našu duhovnu vezu sa prirodom i našom Planetom. Možda je ove veze najbolje pokušati naći u osnovici pojedinih riječi ili religijskoj osnovi.  Ove veze su stare koliko i čovječanstvo i u njima se ogleda naš odnos i naša veza prema majčici prirodi.  

Dakle postoji li etimološka veza čovjeka i Zemlje (u kontekstu prirode)? Možda izgleda daleko ali čovjek i zemlja su jako povezani kroz jezik. Riječi Human i Humus imaju istu polaznu etimološku osnovu HUM. Ove korijenske riječi su HUM koje potiču od latinskog HUMUS, što znači ZEMLJA, a osnovica je i latinskog humanus što znači ČOVJEK. Počinje sa lat. HUMus - zemlja, zatim postaje eng. HUMble -skromno, ponizno; konačno do HUMan. U pogledu etimologije riječi “human” od koje dobijamo eng. pridjev “humane” i eng. imenicu “humanity”. Trenutna definicija humanosti je data kao: „filantropski, dobronamjeran, ljubazan, nježan; učen, rafiniran, civilizovan.”

Navedeno pokazuje intimnu, duhovnu, pradavnu vezu čovjeka sa zemljom kao bića Zemlje.  Ove etimologije su blisko povezane, obje potiču iz ideje da je zemlja naša osnovica života. Navedeno upućuje da treba da shvatimo koliko smo svi međusobno povezani sa planetom i tlom po kojem hodamo i sa prirodom u kojoj živimo. Svojim etimološkim porijeklom riječi zemlja (lat. Humus) nas - Homo Sapiens-e uči da budemo humani, dobri ljudi, i izvorno pradavno povjiesno pokazuje našu odanost zemlji koja nam daje život.  

Našu duhovnu vezu sa Zemljom/zemljom možemo potražiti i u religijskim spisima.  I u ovim spisima shvatamo da je zemlja naša osnovica, naša polazna i krajnja tačka bivstvovanja na zemlji. Nije slučajno što se zove Adam, od hebrejskog adamah, što znači zemlja. U kršćanstvu se navodi "Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša". Također, tokom vjerosluženja u npr. katoličanstvu se navodi: “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”, što također upućuje na duhovnu vezu između zemlje (prirode), Boga i čovjeka. U Kur'an-u piše "A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale, .....!" (Kur'an, sura Hidžr, 26., 27.). U suri Taha, se navodi: „Stvorili smo vas od zemlje, zemlji ćemo vas vratiti, a potom ćemo vas ponovo iz nje izvesti“. U svim ovim vjerovanjima zajednička poveznica je zemlja, jer čovjek je dio zemlje - prirode.

U konsekvenci i Karl Marx smatra da je čovjek dio prirode. Iako implicite ne govori o zemlji ili prirodi govoreći o otuđenju čovjeka, Marx govori o otuđenju čovjeka od prirode. Ovim on zapravo veže prirodu i čovjeka kao jedno, mada on u odnosu čovjeka i prirode gleda kroz rad. Rad otuđuje čovjeka, njegovo vlastito tijelo i prirodu izvan njega, njegovu ljudsku bit, odnosno otuđenje čovjeka od čovjeka. Ako je čovjeku otuđena njegova rodna bit znači da je jedan čovjek otuđen drugome, i otuđen je od prirode.

Da li smo još kao društvo i civilizacija vezani za zemlju, prirodu? Nastankom industrijske revolucije polako ali značajno se odvajamo od zemlje i prirode. Čovjek sebe više ne posmatra kao dio prirode iz koje je nastao, nego se sve više postavlja kao njen vlasnik,  odnosno neko ko živi naspram prirode, a ne sa prirodom. Drugačije rečeno, više sebe ne osjeća kao dio prirode nego  postavlja prirodu nasuprot sebe, čime, kako je Marx rekao, sebe, svoju bit otuđuje od prirode. Ovo se pojačava željom čovjeka da kontrolira, osvaja i eksploatiše prirodu kako bi se zadovoljile rastuće potrebe suvremenog ljudskog društva - čovjeka.

U modernom dobu odvojenom od prirode umjesto slobode koju nam “daje” nova tehnologija, dolazimo u obrnuti proces, gdje se vrijednuje što, kako i koliko se proizvodi. Postoji leksičko upotpunjavanje kvazishvatanja veze sa prirodom npr.: zelena rješenja; zelene agenda; zelena ekonomija; zeleni gradovi..., koje predstavljaju načješće samo fraze koje „povezuju“ moderno društvo sa prirodom. Zapravo za svaku od ovih termina ne postoji jasna definicija nego predstavljaju samo populističko shvatanje koje se koristi kako ko hoće ili kako kome zatreba. Čini se da što je više navedenih atributa „zeleni“ (grad, rješenja, ekonmija, hrana..), sve smo kao društvo udaljeniji i odvojeniji od prirode. Najbliži smo bili prirodi kada se ovaj atribut uopće nije koristio.  Navedeno najčešeće predstavlja  markentinški „trik“ koji povezuje neku tehnologiju ili finacijske procese sa prirodom, u želji da se pod plaštom očuvanja prirode zarade dodatna sredstva.

Pogrešno se smatra da postoje naučno tehnička i tehnološka rješenja za sve probleme ljudske civilacije. U suvremenom dobu čovjek postaje samo onaj koji stvara vrijednost – odnosno prizvođač, što ga vodi u suprotnu stranu od samog naziva sa početka teksta iz humanog u dehumanizirajući odnos (odnosno odvaja ga od prirode),  što je odlika modernog društva. Veoma je opasno što su ovi kriteriji isključivo proizvodni - dehumanizirajući kriteriji i odvojenost od prirode ušli u obrazovanje, nauku i kuluturu modernog čovjeka.  

Navedeno predstavlja reduciranu viziju čovjeka prema prirodi. Odvojesnost čovjeka od prirode je pogubna, jer čovjek na ovaj način jednosmjerno gleda prirodu, ne gledajući sebe u njoj. Na ovaj način stvara se iluzija, pogrešan dojam – slika, usljed naše odvojenosti od prirode. Čovjek sebe gleda kao nekoga ko je povlašten, u odnosu na prirodu, neko ko kreira fizičke uvjete svoga opstanka, poboljšanja materijalnog statusa i uopće života.  Mi se u zadnjim dekadama postojanja ljudskog društva nismo pomakli ni milimetra od antropocentričnog poimanja svijeta (iako je to propagirano), nego čak naprotiv ovo shvatanje pojačavamo.

Da bi opstali kao civilizacija neophodno je da čovjek ponovo otkrije sebe u prirodi, da otkrije sebe kao dio prirode. Navedeno znači i jačanje društvene svijesti o našoj vezi sa prirodom, što treba da vodi jačanju društvenih nauka koje terba da objasne našu vezu sa prirodom posmatranu iz rakusa prirode. Na ovakav načun čovjek može da otkrije svoju slobodu unutar toga, kao zemaljsko biće bezgraničnih mogućnosti, koje nije vezano isključivo za tehničko-tehnološke sisteme, proizvodnu specijalizaciju ili samu proizvodnost. Na ovakav način čovjek sebe otkriva kao dio prorode, čiji je on neotuđivi dio.

Takav svijet nije samo tehničko-tehnološki i proizvodni  objekat, već je to onaj svijet koji pruža čovjeku mogućnost da otkrije i samog sebe u prirodi kao njen neodvojivi dio.

petak, 23. prosinca 2022.

Phenology of a single tree - Fenologija jednog stabla

 

FENOLOGIJA JEDNOG STABLA


Fenologija (grč. φαίνω – phainō = predstaviti, da bi se vidjelo + λόγος – logos = nauka, znanost, znanje, učenje) je nauka o periodičnosti životnih ciklusa biljaka i životinja pod uticajem sezonskih i međugodišnjih varijacija klimata, kao i ekoloških faktora.

Da bi sto realnije docarao izmjenu fenoloskih osobina vrste tokom godine sam napravio kratki film (2 min. 22 sec.) o fenologiji vrste Mecija ljeska - Divoljeska (Corylus colurna) u jednom parku u Sarajevu. Fotografski snimci su pravljeni svakoga dana 21.12.2021. - 21.12.2022.  (uz manje izostanke kada nisam bio u Sarajevu), sa iste pozicije i uglavnom u jutarnjim casovima, obicnim mobitelom bez stativa. 

Ovaj video uradak ima za cilj prije svega da studentima pomogne oko shvatanja ovog pojma, ali mozda ce neko u ovom istom snimku vidjeti neke druge aspekte: izmjenu meteo uvjeta, usporediti vlastitu ontogenezu, ili mozda posmatrati samo (nadam se) kao interesantnu  video animaciju, nekoga ce podsjetiti na tok prolazece 2022 godine. 

Video uradak mozete pogledati na linku ispod.


PHENOLOGY OF A SINGLE TREE


 Phenology (Greek: φαίνω – phainō = to present, to see + λόγος – logos = science, science, knowledge, learning) is the science of the periodicity of the life cycles of plants and animals under the influence of seasonal and interannual climate variations, as well as environmental factors.

In order to more realistically convey the change in the phenological characteristics of the species during the year, I made a short film (2 min. 22 sec.) about the phenology of the species Mecija ljeska - Divoljeska (Corylus colurna) in a park in Sarajevo. Photographs were taken every day 21.12.2021. - 21.12.2022. (with minor absences when I was not in Sarajevo), from the same position and mostly in the morning hours, with an ordinary mobile phone without a tripod.

The purpose of this video work is primarily to help students understand this term, but maybe someone will see some other aspects in this same video: the change in weather conditions, to compare their own ontogenesis, or maybe just (I hope) to see it as an interesting video animation, it will remind someone of the course of the passing year of 2022.

You can watch the video at the link below.


Link:

https://clipchamp.com/watch/6bz6GyBT2Wq