O STABLU I DRVETU

 

O STABLU I DRVETU

 

Da li je ispravno reci: „Drvo bora“ ili „Stablo bora”, da li su drvo i stablo isto??? Prema botanickoj definiciji: Stablo = Stabljika -  je jedan od osnovnih vegetativnih organa papratnjaca i sjemenjaca cija je uloga da nosi listove i rasplodne organe te provodi sokove. Sastoji se od razlicitih tkiva, a moze biti zeljasta ili drvensta, nadzemna ili podzemna. OK za botanicku definiciju, ali da li je to dovoljno???

Rijec drvo ima najmanje dva naucna znacenja:

1. Drvo u smislu arbor - drvenasta biljka na čijem se odraslom nadzemnom dijelu – stablu (obično višem od 5 m), može razlikovati nerazgranatio dio (deblo) i krošnja (ako je manje od 5 m onda se obicno tertira kao grm). Pri čemu, deblo spaja osnovne organe ishrane, korjenje i lišće. Drveće dijelimo po visini na: drveće I reda – visoko drveće (>25 m); drveće II reda – srednje drveće (12-25 m) i drveće III reda – nisko drveće (5-12 m).

2. Drvo  - prirodni materijal koji se dobiva od drvenastih biljaka, uglavnom od debla stabala koji je prije svega sastoji od lignina i celuloze. Drvo je nehomogen, anizotropan, porozan, vlaknast i higroskopan materijal. Materijal za upotrebu u gradjevinarstvu,  industriji ( npr. gradjevinsko drvo, jamsko drvo, celulozno drvo)  ili za sagorijevanje u  grijanje ili kuhanje (npr. ogrjevno drvo).

Ako pazljivo citamo inace sjajno napisanu knjigu koju preporucujem od srca da obavezno procitate, N. Viskovica “Stablo i covjek“ (2001.) ne pravi distinkciju stablu i odredjene drvenaste vrste, nego ostavlja kao objedinjen termin. Ovaj autor navodi da je stablo prastaniste covjeka, staniste i hraniliste mnogih vrsta, ali stablo daruje i simboliku snage, srece i umjetnosti.

Da li stablo moze imati jos neko znacenje???  Viskovic takodjer navodi da stablo moze imati i neko drugo ne botanicko znacenje npr. stablo zivota, evolucijsko stablo, filozofsko stablo, stablo spoznaje - znanja. Sta povezuje ova razlicita znacenja? Da li se moze naci najmanji zajednici sadrzalac za ove termine???

Moze se zakljuciti da posmatrano u prirodi stablo izgleda kao uspravna osovina koja povezuje razgranati korijen  sa razgranatom krosnjom. Kroz stablo teku zivotni sokovi koji povezuju donji i gornji dio, odnosno korijen i krosnju. Preneseno na metafizicko znacenje stablo sveukupno predstavlja simbol uspravnosti koje povezuje osnovu iz koje nesto izvorno dolazi i povezuje to sa raspodjelom  - diverzificiranjem izvora na nove grane. Stablo provodeci sokove uzete iz zemlje u krosnju daje plodove, koji omogucavaju nastavak vrste, prehranu ljudi i zivotinja… Slicno  je i sa npr. znanosti gdje se iz osnovnih/temeljnih znastvenih podrucja protokom kroz stablo (koje moze da simbolizuje vrijeme) radjaju se (poput podova) odnosno nastaju nove znanosti ili slicno mozemo razmisljati o evoluciji – nastanku novih vrsta, u religiji povezivanju fizickog i nebeskog…

U naucnom botanickom smislu to su dva pojma koja se cesto kod obicne populacije mijesaju jer je nadzemni dio stabla  zapravo arboriforman (arboriforman / novo lat. arbor - drvo + forma - oblik, izgled, lik, vanjština, vanjska strana; kalup, model; ustaljen prikladan način ponašanja) - onaj koji je u obliku drveta. Tako ponovo dolazimo do preklapanja pojmova i siromastva naseg jezika koje tesko maze da jasno razluci ovakve zackoljice. Da ne budemo „cjepidlake“ i ne odemo u znanstveni puritanizam i insistiramo isljucivo na  znanstvenoj terminologiji (koju treba koristiti primjereno tekstu koji se pise), treba postovati i  narodni govor u kome su stablo i drvo isto.  Znaci sumu grade stabla, ali sumu gradi i drvece. I da odgovorim  na pocetku postavljeno pitanje: „Drvo bora“ ili „Stablo bora” sto je ispravno? Ispravno je i jedno i drugo!!!

 

 

ŠUMA I VIOLINA

 

ŠUMA I VIOLINA

27.05.2023. u Skenedriji svira Zlaja (sarajevski nadimak za Zlatana Stipicica Gibbonija) osim njega tu su i Damir Urban, Dino Šaran i Amira Medunjanin. Štimung dobar - svirka odlicna. U uvodu koncerta Zlaja se zahvaljuje sto nema previse ukljucenih mobitela jer kako on kaze muzika se pamiti srcem.

Pitam se odkle dolazi muzika iz: srca, glave, instrumenta???? Muzika dolazi od covjeka iz njegove glave i srca, osjecaja i putuje prema drugom covjeku. Da li bi bilo muzike da nema prirode, sirovog drveta, planina obraslih sumom. Bi li bilo fenomenalnih muzickih dijela: Mocart-a, Bach-a, Chopin-a… ili nevjerovatnih muzickih izvedbi umjetnika: Paco de Lucia, Stjepana Hausera, Erica Cleptona, Stefana Milenkovica, Djordja Balasevica … da nema sume??? Pa ne bi bas bilo muzike ili njenog izvodjenja u ovom obliku koju poznajemo kao sada, da nema prirode, sume - drveta. Veliki boroj instrumenata se pravi od drveta. Trebamo li nabarjati: zicane isntrumente, gudacke instrumente, pojedine puhacke isntrumente, pojedine udaraljke???

Cak su pojedini instrumenti davali imena vrstama drveca. Tako npr. latinsko ime roda Sambucus – Zohva/Zova/Bazga potiče od grčke riječi sambuke, odnosno naziva za muzicki instrument koje je bii pravljen od drveta zove. 

Jedna izreka kaze da mali otvori vode u velike odaje. Zamislim se i kazem da iz malih otvora muzickih instrumenata (od kojih je veliki broj instrumeneta su cijeli ili dijelomo nacinjeni od drveta) izlazi velika umjetnost koju slusamo. Tako npr. iz  f – otvora violine koje slusamo od XVI stoljeca izaze najfiniji zvuci. Sjetimo se starih poznatih graditelja violina npr. Amati-ja, Guarneri-ja ili Stradivari-ja. Cijena Guarneri violine je bila oko 14,5 miliona eura, a violine iz 18. veka dostižu cene i preko 18 miliona eura.

Zasto su te violine tako cijenjene? Smatra se da zvuk koji stvaraju ovi stari da ovaj instrumenti ima nevjerovatnu snagu, a osim glasnoće i kvaliteta zvuka, omogućava i izražavanje širokog spektra emocija.

OK ovoj vrijednosti  treba dodati i njihovu povijest, majstorski rucni rad a i njih su pravili stari mastori klasici. Od cega su ih pravili pa su stvarale tave zvuke??? Violina se pravi od raznih dijelova drveta: leđa, odnosno donja daska, okvir i vrat to se pravi od javorovog drveta – najcesce rebraša. Ova ploha treba da daje akustičan,  lijep, topao, mekan, melodičan zvuk. Od smrče se pravi gornja ploca violine.

Drvo pored svih ostalih osobina: higroskopne, elastomehanicke, toplotne, opticke, bioloske … ima i zvucnu osobinu. Kroz drvo se krece zvuk, na ciju brzinu utieču njegova: gustoća, elastičnost, dužina vlakana, ugao između vlakana, vlaga, kvrge i šupljine i slično. Zbog dobrih zvučnih osobina, drvo se često koristi za izradu raznih muzičkih instrumenata. 

Pojedini graditelji violina navode da jedan komplet za violinu - dvije male daske (za osnovu), jedna za vrat koštaju oko 2.000 eura. Prema ovoj pretpostavci bi jedno vrhunski kavlitetno stablo sa puno rezonanc drveta koje bi se kompletno korsitilo za pravljenje violina kostalo oko milion eura.  

Cesto se smatra da najkvalitetniji materijal za violine (ali i ostale gudacke instrumente)  u svijetu potice iz Bosne. Jedan od najvecih majstora graditelja violoina  svih vremena Stradivari iz Kremone u Italiji, je koristio drvo iz Bosne sa planine Dinare. 

Pa zasto baš iz Bosne dolazi tako kvalitetno drvo za violinu??? Gustoća drveta igra važnu ulogu u njegovim rezonantnim (akusticnim) svojstvima. Općenito, drva s višom gustoćom imaju više rezonantne frekvencije i mogu imati jasniji zvuk. Gusta drva poput hrasta ili javora obično imaju niže frekvencije rezonance od lakših drva poput bora ili jele. Izgleda da javor koji je rastao u tadasnjim prasumskim uvijetima u Bosni sa odgovarajucim karakteristikama stanista: klime i zemljista stvarao drvo optimalne gustoce  takodjer sirine godova koji su ujednacieni, sto je uticalo na osobine gustine a time i zvuka.

Ima jos nesto interesantno vezano za javor. Javor uz brijest, jasen i lipu spada u skupinu drveca koju nazivamo plementiti liscari. Zasto su oni nazivaju plementi liscari? Moguce je zbog upotrebne u plementim antropogenim djelatnostima npr. izrade muzickih instrumenata, posebnog estetskog namjestaja, skija i druge sportske opreme… ili su plemeniti jer traze posebno kvalitetne - izuzetne plemenite uvijete za njihov rast: duboka zemljista, dosta humusa, povoljnu vlagu u zemljistu i zraku, optimalnu svjetlost…

Priroda je sama po sebi umjetnost: u kompletu kao ekosistem ili njeni pojedi dijelovi koje prepoznajemo po boji, obliku, mirisu, zvuku – zamislite oceane, cijetove, kanjone, pcelinje sace,…. Priroda kako takva predstavlja izvor ideja, inspiracija i emocija za umjetnike (npr. poslusajte Smetaninu – skladbu Vltava, rijeka koja je posluzila kao emotivni izvor komponovanja - inspiraciju za istoimenu kompoziciju Bedziha Smetane (530) Smetana: Vltava (The Moldau) - Stunning Performance - YouTube). Nebrojeno je muzickih kompozicija, slikarskih dijela, knjiga - romana ili prica, filmova posveceno prirodi.

Medjutim priroda je i nesto drugo.  Tako ako npr. posmatramo drvo od kojih su nacinjeni muzicki instrumenti oni predstavljaju medij – vezu izmedju umjetnika i slusaoca, vezu izmedju covjeka i covjeka. Laneno platno je takodjer medij po kome slikari slikaju. Kamen iz koga se klesu kamene figure je takodjer medij. Razni metali, gline od kojih nastaju skulpture i druga umjetnicka dijela su takodjer dio prirode i medij. Papir po kome pisu pisci je takodjer medij nastao iz prirode. Medij je posredno sredstvo za prenos necega, u nasem slucaju ideja, misli, emocija od jednog covjeka ka drugom. Mozdemo zakljuciti da je priroda sve u umjetnosti, jer sama po sebi je umjetnost, takodjer je izvor ispiracije za razne umjetnike, ali i posrednik - medij koji nam pomaze da ta umjetnost dodje u nas, u nase duse u nasa scra.

 

 

 

 

 

INTERVJU AGROEKOLOGIKA 192

 Poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji,

ukoliko želite da pogledate moj intervju na BHT1 za emisiju Agroekologika  br. 192 možete to učiniti na sljedećem liku:

 https://clipchamp.com/watch/8oBFZFOVMPM

S poštovanjem,

Sead Vojniković.

DA LI JE ZVUK DIO EKOSISTEMA?

 DA LI JE ZVUK DIO EKOSISTEMA?

 

Živeći naš život često nismo ni svjesni da smo uvijek vezani za zvuk, zapravo zvukovi nas okružuju kao sonosfera.  Okružuju nas prirodni zvukovi: ptica i drugih životinja, rijeke, kiše, vjetra, grmljavine… ili zvukovi koji su nastali različitim antropogenim djelovanjima: promet, muzika, govor, različiti uređaji… Faktički zvukovi nas obavijaju sa svih strana. Osim pitanja koliko fizički možemo izdržati jačinu zvuka, može se postaviti i pitanje koliko možemo izdržati psihički bez zvuka, u apsolutnoj tišnini, jer ljudski rod pririodno je vezan za zvuk.   

 

Što je to zvuk? Zvuk je mehanički val frekvencija od 16 Hz do 20 kHz, što predstavlja frekventni raspon koji čuje ljudsko uho. Zvuk se širi prostorom bez prijenosa mase. Međutim zvukom  se prenose impuls sile i energije. U vezi sa navedenim mogu se definisati sljedeci parametri zvuka: jačina, nivo jakosti, glasnoća i nivo glasnoće zvuka (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvuk).

 

Zvuk moze biti skladan kao npr. u muzici ili pjesmama, govoru. Međutim zvuk može biti  i neskladan kao kod: rada strojeva, prometa, zvuk potoka, ili kod kretanja vjetra u kojem se ne pokalpaju amplitude, faze i frekvencije. Tamo gdje vibracije zvuka ne stoje ni u kakvom pravilnom (harmoničnom) međusobnom odnosu,  zvuk nazivamo šumom. Znači šum je skup različitih zvučnih i nadzvučnih valova izazvanih vibracijama u nekom sredstvu (na primjer zraku) s kontinuiranim, vremenski nestalnim spektrom (https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvuk). Šum je svugdje prisutan. Jak šum naziva se bukom. Postoji električni šum (nastaje uslijed neravnomjernog i ne jednoličnog promjena jačina napona i struje) ili šum u uhu (predstavlja stručni naziv za zujanje u uhu, koji može predstavljati bolesno stanje slušnog organa).

 

Interesano je da kod naroda južnoslavenskog govornog područja je upravo neskaldan zvuk - šum koji izaziva kretanje vjetra kroz lišće i grane drveća „ššššššš” dao ime vegetacijskoj formaciji koja se dominantno sastoji od drveća, odnosno šumi. Postoji još naziva za ovu vegetacijsku formaciju npr: gaj, lug, gora, gozd, dubrava. Prema Šugaru (2008.) šuma je najstariji staroslavenski naziv za ovu veliku vegetacijsku fromaciju koja je prostorno neprekidna, kontinuirana, dok su npr. gaj i lug manje antropogeno nastale formacije koje se nalaze na čistinama opkoljene oranicama i poljima.

 

Izgleda da je ovo stanovište vezano za šumu potpuno tačno da predstavlja najstariji naziv, jer su ljudi još u prapočetku svoga govora, često, da bi obajsnili nesto, oponašali zvukove u prirodi, pa tako i šum lišća koji se odnosio na šumu.

 

Navedeno me vodi jednom drugom zaključku. Još je Charles Darwin objasnio da je u pririodi sve podređeno promjenama, kako u kratkim, tako i dugim vrijemenskim razdobljima: od sekundi do eona.  Mijenjaju se organizmi, biotske zajednice, klima, tlo, pa čak i geološki supstrat i njegove osobine.  Ali izgleda da se pojedni zvukovi prirode kroz povijest Zemlje ne mijenjaju. Možemo zamisliti da je grmljavina, prije 500.000.000 godina zvučala isto kao i danas, slično je zvučao i zvuk potoka prije 50.000.000 godina, slično je bilo i prije 5.000.000 godina, isto je zvučao šum vjetra  kao i danas, šum kiše je isto zvučao prije 500.000 godina kao i danas ili šum valova mora prije 50.000 godina kao i danas. Ovo je vjerojatno vezano za fiziku nastanka i kretanje zvuka kroz prostor. Tako da izgleda u prirodi su promjene stalne u biotskom ili abioskom okolišu osim prirodnog zvuka koji je stalan i isto zvuči.

 

Ako poslušamo zvuk / šum vjetra na Marsu (poslušaj na web stranici: https://www.youtube.com/watch?v=3bVQOENqDQg), iako postoje fizičke razlike u atmosferi: njenoj gustini, temeparturi sastavu što utiče na kretanje zvuka i čujnost, ipak se ne možemo oteti utsiku da vjetar isto zvuči na Marsu kao na Zemlji. Možda su se isti zvukovi vjetra čuli na Zemlji kao i na Marsu kada je atmosfera bila drugačija? Da li su različiti članovi ekosistema prilagođeni na raziličite načine zvucima kroz evoliciju Zemlje?

 

Nedavno se pojavila informacija da biljke pod stresom emituju zvukove (pročitaj na web stranici: https://www.cell.com/cell/fulltext/S0092-8674(23)00262-3. Nažalost, ljudi ne čuju ovaj zvuk (infrazvuk ispod 16 Hz). Biljke se oglašavaju „klikovima“. Budući da u svakom ekosistemu je sve povezano, a biljke su značajan element ekosistema, možemo pretpostaviti da se biljke ne oglašavaju radi sebe. Postavlja se pitanje kome se upućuju ovi „zvuci“? Da li obavještavaju ostale biljke ili druge organizme o raznim opasnosti od: požara, nekog patogena, insekta, moguće sječe, visoke ili niske temperature, karakteristikama UV zračenja, mogućoj poplavi...?

 

Možemo postaviti i obrnuto pitanje: „Ako biljke imaju organe/načine za emitiranje zvuka, da li imaju i organe / neko osjetilo – prihvat zvuka“? Ili da budemo još konkretniji u razmišljanju, npr. da li je za bolji rast higrofilnih šuma potreban zvuk potoka ili npr. da li zvuk prometa utiče negativno na rast i/ili zdravlje šume??? Može se postaviti još puno sličnih pitanja u vezi zvuka i šume ili biljaka.

 

Ako posmatramo klimu i meteorološke pojave one „sensu stricto“ predstavljaju geofizičke pojave najviše vezane za mehaniku fluida i termodinamiku. Međutim klima kao geofizički elemenat ima često presudini uticaj na pojavu i osobine vegetacije na Zemlji. Analogno razmišljajući i zvuk je čisto fizička pojava, gdje možemo čak i zvuk posmatrati za geofizičku pojavu jer se njegove osobine mijenjaju od osobine atmosfere. Međutim mi još uvijek malo znamo u uticaju zvuka na ekosistem. S toga, možemo postaviti retoričko pitanje da li je zvuk dio ekosistema??? 

LOVOR I BACHELOR

LOVOR I BACHELOR

Naše sveukupne veze sa prirodom su prilično velike, mada često o tome nismo svjesni. Naša povijest, pa čak naše napredovanje u znanju, se povezuje sa prirodom.

Jedan od naziva koji u posljednje vrijeme koristimo u našem obrazovnom sistemu za određeni nivo obrazovanja je bachelor (bačelor). Izraz bachelor se u 12 vijeku odnosio na viteza bachelora – odnosno štitonošu, tj. „viteza šegrta“, koji su bili previše mladi da bi se okupili pod svojom vlastitom zastavom viteza. Do kraja 13 stoljeća izraz bachelor ima šire značenje i odnosi se na mlađe članove određenog zanatskog esnafa ili na mlađe svršenike univerziteta. Zapravo u širem kontekstu možemo ih smatrati određenim početnicima u nauci, odnosno prvim stupnjem u obrazovanju i radu sa ne baš puno prakse.  

Na univerzitetima u Evropi tokom srednjeg vijeka studenti koji su uspješno završili tri ili četiri godine studija odnosno položili sve propisane ispite dobili su zvanje Bachelor of Arts. Zapravo ova titula u Evropi predstavlja srednji korak do magistra i kasnije doktora, koji su imali pravo poučavanja, dok bachelori nisu.  

U periodu 1997- 2000 u BiH se razvija model obrazovanja 3+2 (4+1) , pri čemu se za prve tri – četiri godine dobija titula bachelor-a, a za preostale jednu - dvije mastera – kasnije magistra.  

Kakve bachelor ima veze sa prirodom??? Ako  historijski pogledamo etimologija riječi bachelor nas veže od francuskog baccalauréat, od srednjovjekovnog latinskog baccalaureatus, od latinskog baccalaureus, („mladić koji teži postati vitez – viteza šegrta“), što je već objašnjeno.

Međutim, ako bolje pogledamo riječ baccalauris, može se vidjeti dvije sastavne komponente, dvije riječi: bacca i laureus. Ovo nas vraća još dalje u povijest u antičko doba.

Lovor (laureus) sa latinskim nazivom vrste Laurus nobilis je nisko drvo ili grm koji raste u Mediteranu. U staroj Grčkoj je bio simbol posvećen Apolonu, dok su ga stari Rimljani usvojili kao simbol trijumfa. Vijenac od grančica lovora (laureus) se na različite načine koristio u raznim rimskim i grčkim mitovima.  

Grančica lovora (Laurus nobilis) sa plodovima

(foto: S. Vojniković)

Davna priča nas veže na Apolona i Dafnu (Daphne – koja također daje naziv botaničkom rodu), pri čemu lovor simbolizira neuzvraćenu ljubav. Apolon se zaljubio u Dafnu (ninfu) koja nije gajila ista osjećanja prema njemu. Da bi pobjegla od njega ona se preobrazila u drvo lovora (laureus). Međutim Apolon je bio tužan i da bi se izborio sa tugom on je od grančica lovorovog lišća napravio krunu koju je nosio na glavi.

Ovo nas dalje veže na drevne Pitijske igre (skup atletskih i muzičkih takmičenja) koje su održavane u počast Apolona (starogrčkog boga muzike, poezije i sporta), pri čemu su pobjednici bili krunisani vijencem od lovorovog lišća, što je postalo veoma prestižno i poželjno.

Ovo iskustvo se prenijelo na stari Rim. Rimska boginja pobjede Viktorija (poput pobjednika na Pitijskim igrama) je prikazivana sa lovorovim vijencem u rukama. Kasnije su na kovanicama rimski carevi od Oktavijana Avgusta do Konstantina Velikog prikazivani sa lovorovim vijencem na glavi.

Poslije se izvorna grančica lovora  počela praviti od zlata i počela dodjeljivati vojnim pobjednicima veliklh bitaka kao Trijumfalna kruna (Corona Triumphalis). To se pernosi i na slikarstvo, kiparstvo, mozaike općenito na umjetnost, ali i znanost.

U doba renesanse, značajni i poznati pjesnici su krunisani vijencem od lovorovog lišća kako bi ih označili kao prinčeve među pjesnicima. Danas se često grančice lovorovog lišća stavljaju kao simbol na sportskim takmičenjima (olimpijadama) ali i akademskim oznakama i nagradama...

Eto nam veze sa srednjovjekovnim vitezovima, sa manjom varijacijom jer se  ubacuje riječ: bacca što označava bobicu i laureus – lovor što navodi značenju i simbolizira grančicu lovorovog vijenca. Riječ baccalaureus se kroz povijest reducirala na jednostavniju formu - bachelor.  Naziv i upotreba termina bachelor je objašnjen na početku teksta.

Može se zaključiti da je kruna od grančice lovora (laureus) – (Laurus nobilis)  kroz povijest označavala: rang, status i suverenitet, a kasnije i oznaku napredovanja u znanosti i struci. Time je jedno drvo postalo opći simbol uspjeha i napretka te pobjede ljudskog, duha,  uma i snage od antičkih vremena do danas. 

ZLATO NA ZRNU ROGAČA

 

ZLATO NA ZRNU ROGAČA

 

O Međunarodnom sistemu jedinica (SI sistem) (francuski: Système International d'Unités) se uči u VI ili VII razredu osnovnih škola. Predstavlja planetarno najraprostranjeniji  sistem mjernih jedinica koji se koristi za fizičke jedinice.  Osnovne mjerne jedinice su: masa - kg; dužina - m, vrijeme - sek; jačina električna struje – A; temperatura – K; količina supstance  - mol; jačina svjetlosti – Cd. Početak SI sistema možemo vezati za sredinu XIX vijeka, kada se formira Međunarodni ured za utege i mjere.

Sve ove osnovne mjerne jedinice imaju svoje definicije. Moramo istaći da se definicije mijenjale kako je napredovala nauka i tehnologija. Od svih osnovnih mjernih jedinica, za potrebe ovog teksta će mo se osvrnuti na masu (kg) i dužinu (m). Kada sam krenuo u osnovnu školu definicija metra je glasila da je to : „40-milijunti dio dužine meridijana koji prolazi kroz Pariz“, gdje se čuvao i njegov etalon - pramjera. Kada sam krenuo u srednju školu, metar je bio određen talasnom dužinom određenoga elektromagnetskoga zračenja. Danas se metar definiše kao dužina putanje koju u vakumu pređe svjetlost za 1/299 792 458 sekundi.

Masa (kg) je od sredine XIX vijeka do prije 5 godina imala za definiciju: „Kilogram je masa međunarodnog etalona (pramjera) kilograma“ (koji se također čuva u Parizu) i zapravo predstavlja međunarodni dogovor što je to kilogram. Dugo tragalo za naučnom definicijom mase, ne koristivši etalon (pramjeru). Od 2018. godine definicija kilograma time što je Planckova konstanta određena da iznosi točno 6,62607015⋅10−34 J⋅s i ta definicija je stupila na snagu 20. maja 2019. godine. Time ja etalon – pramjera mase 1 kg otišao u povijest.

Međutim da li je to baš tako, da li je etalon mase povijest? Kao što je u prirodi uobičajeno, stvari nisu crno – bijele, postoji etalon koji se i danas koristi upravo za masu i to za najvrijednije materijale na zemlji: zlato, dijamant, platinu i srebro. O čemu se radi? Masa ali i finoća ovih vrijednih materijala se izaržava u karatima. Karat ima vezu sa prirodom, odnsono sa sjemenom jedne biljke.

Rogač ili Cetraonia silqua je vrsta drveta iz porodice Fabaceae, odnosno Leptirnjača - Mahunarki koja raste u Mediteranu. Poznata je kao jestiva i ljekovita vrsta (brašno od rogača koje se koristi u prehrani ili liječenju dijareja). Latinsko ime roda Ceratonia odnosi se na oblik mahuna, koje su poput roga, potječe od grčke riječi keras (rog). Interesantno je da je i naš narodni naziv vezan za rog - rogač. Najčešće se smatra prema različiti botaničkim etimološkim rječnicima latinska riječ “siliqua” znači mahuna, što je uticalo na latinsko ime vrste. Uvidom u opći rječnik latinskog jezika može se naći da se mahuna prevodi kao – legumen (što zaparavo i daje ime porodice Leguminosa odnosno Fabaceae). Ovo zapravo opovrgava vezu na naziva vrste rogača C. siliqua sa mahunom. Za ime vrste C. siliqua možemo naći i vezu u starorimskom novcu koji je imao naziv “siliqua”. Riječ "siliqua" na latinskom jeziku označava mjeru za suhu hranu ili težinu, a posebno se odnosila na jedinicu za mjerenje suhih plodova poput graha, pšenice ili općenito orašastih plodova. Također, riječ "siliqua" se koristila za naziv srebrnog novca koji se koristio u Rimskom carstvu od 3. stoljeća. Ovisno o razdoblju, vrijednosti i lokaciji, “siliqua” je mogla biti jedinica težine ili novca.Vezu starorimskog novca i rogača ćemo objasniti u nastavku teksta.

 

 Plod rogača – Ceratonia siliqua

(foto: S. Vojniković)

Veze čovjeka sa rogačem su “zlatne”. Unutar ploda rogača - mahune se nalaze sjemenke, a koje su vrlo slabo varijabilne u masi (svako sjeme ima 0.18 grama). To je razlog da su se u prošlosti koristile kao jedinica za mjerenje. Nekada kada su ljudi imali samo vagu za ravnotežu da bi saznali težinu bilo kojeg predmeta, težina se mjerila brojanjem broja jediničnih utega (sjemenki rogača)  potrebnih da se uravnoteži vaga. Sjemenke rogača su smatrane odgovarajućom jediničnom težinom jer se činilo da imaju ujednačenu težinu. Sam naziv karat koji služi kao jedinica za mjeru vaganja zlata i dragog kamenja dolazi od grčke riječi keration (zrno rogača). Naziv je preko srednjovjekovnog francuskog, italijanskog, i arapskog qīrāṭ povezan sa starogrčkim – keration. Početkom 20. vijeka, težina karata je određena na 200 miligrama, ili 0,2 grama. Tako npr, dijamant od 2 karata teži 400 miligrama ili 0,4 grama. Oznaka Kt (Karat) odnosi se na masu zlata ili dragog kamenja.

Karat se također koristi i kao oznaka čistoće zlata gdje je jedan karat jednak udjelu mase zlata od 1/24 ukupne mase. Odnosno također karat  ali sa oznakom Ct (Carat) potiče iz istog izvora kertion - kao i karat za masu - Kt, odnosno od sjemena rogača, ali se odnosi na finoću zlata: jedan karat je jednak 1/24 dijela čistog zlata u leguri. Proporcija 1/24 seže u starorimsko doba tokom kojih je „siliqa“ (novac iz kasnog perioda rimske imperije, 337 – 476. godine) bila jednaka 1/24 zlatnog solidusa (također novac staroga Rima iz toga perioda). Drugim riječima, prsten od 14 karata zlata sastoji se od 14 dijelova zlata i 10 dijelova nekog drugog metala, poput bakra, a čisto zlato je ono od 24 karata. Kao težina 1/1728 vaga = 0,189 g a novac je imao vrijednost 1/24 solidusa. Od Konstantinovog perioda kovan samo u srebru, a ne u zlatu. 

Tako je jedna mala sjemenka drveta rogača postala i ostala etalon – pramjera težine i finoće zlata, platine, dijamanta i srebra (koja se i danas koristi). Međutim puno je važnije da je postala i ostala simbol vrijednosti i čistoće, a posredno bogatsva i moći i tako značajno uticala na ljudsku civilizaciju.

 

Promo video Šumarski fakultet Sarajevo

 

PROMOTIVNI VIDEO 

ŠUMARSKI FAKULTET SARAJEVO

Poštovane kolege, dragi prijatelji

u želji da poboljšamo upis na Šumarski fakulet Univerziteta u Sarajevu, napravili smo kratki promotivni video. Video je snimljen i napravljen u suradnji sa Univerzitetom u Goettingenu (Njemačka). 

Molim Vas da pogledate video materijal, te ukoliko možete da ga proslijedite svim budućim studentima, vašim prijateljima čija su djeca budući studenti, srednjoškolskim profesorima koje poznajete, razrednim starješinama, direktorima srednjih škola i svim drugim koji mogu da utiču na povećanje interesa za upis na naš Fakultet. 

Takodjer Vas molim da link ovog promotivnog videa postavite na svoje FB stranice, Instagram stranice i sve druge socijalne mreže na kojima imate profile. 

link: https://clipchamp.com/watch/XSrzf90Nrn2

Srdačno Vas pozdravljam i unaprijed zahvaljujem,

Sead Vojniković.